Marketing
rose: sweet sixteen
(predhodni nastavak)
Dokona je Fortuna, tamo negdje u oblacima, opet zvrk vremena zavrtila, poput neke stare singlice ...
When You Were Sweet Sixteen
When first I saw the love-light in your eyes,
I dreamed the world held not but joy for me.
And even though we drifted far apart,
I never dream but what I dream of thee.
I love you as I never loved before,
Since first I met you on the village green.
Come to me or my dream of love is o’r,
I love you as I loved you, when you were sweet,
When you were sweet sixteen...
Ruža je upravo navršila šesnaest i svi su joj govorili da je slatka, no ona je takve komplimente smatrala glupima ...Ljutila se i na svoje prijateljice koje su nastojale biti slatke i koje su se uglavnom bavile svojim haljinama, frizurama, mladalačkim bubuljicama ... i dečkima. Ruža je imale sreće s bubuljicama, ona uopće nije imala bubuljica, haljine joj nisu bile važne, dugu je kosu i dalje uplitala u pletenicu, kao i prije pet godina ...
A dečki? Većinu vršnjaka je smatrala djetinjastima a sa starijim mladićima nije dolazila u dodir. Jer, Ruža nije izlazila, nije šetala gradskim korzom koji je u njezinom gradu još uvijek postojao, nije "visila" po kafićima ni zalazila u disco klubove, koji su tada bili na vrhuncu popularnosti ... Smatrala je gubitkom vremena to šetanje, zagledanje i očijukanje i stiskanje koje je kao pošast zahvatilo djevojčice i dječake s kojima se još do prije godinu, dvije povremeno igrala i družila ...
Ruža nije voljela kad bi joj netko rekao da je slatka ... u to vrijeme Ruža nije naročito voljela ni samu sebe. Zahvatio ju je mladalački negativizam pa je postala kritična prema svima i svemu, a naročito prema sebi. Nije više dječje vjerovala u mudrost odraslih, a u sebi nije nalazila nikakve mudrosti ... Na pamet su joj padale svakojake lude ideje ... živjeti na pustome otoku, priključiti se Greenpeaceu ili Custou, letjeti u svemir ... otići u strogu klauzuru samostana klarisa ...
Ovo sa samostanom nije mislila ozbiljno. Već je izgubila dječju pobožnost ... ideja joj se učinila dobrom stoga što samostan ima veliki vrt i biblioteku, pa je sebe zamišljala kako sjedi u samostanskom vrtu, među bijelim stupovima i neometano čita, čita ... No, tu je ideju odbacila gotovo istoga trenutka kad joj je pala napamet. Ona nikada ne bi mogla poštovati zavjet pokornosti i poniznosti, to joj je već bilo savršeno jasno. Sa zavjetom siromaštva eventualno bi i izašla na kraj ... a o zavjetu čistoće nije previše razmišljala. Imala je šesnaest, no seksualne želje se u njoj još nisu jako budile, bila je suviše zaokupljena čitanjem i promišljanjem o svijetu, smislu postojanja i sličnim mladalačkim dilemama ...
Čitala je više no ikada, zahvatilo ju je razdoblje gutanja knjiga ... Pošto je iscrpila obiteljsku biblioteku, biblioteke kućnih prijatelja i susjeda i školsku biblioteku, sad se svakoga vikenda vraćala iz gradske biblioteke noseći snopove knjiga. Kad su je roditelji zapitali što bi željela kao poklon za šesnaesti rođendan, Ruža je odgovorila - policu za knjige ...
Visoka ustakljena polica od ružina drveta zauzela je mjesto u njezinoj sobi i Ruža ju je počela ispunjavati knjigama koje je kupovala od svojega džeparca ili dobivala na poklon ...Već je prije otkrila gradski antikvarijat i on joj se učinio poput škrinje s blagom ...Tu su čamila kompletna djela Remarqa i Pearl Buck, Verlainove pjesme i drame Tenesy Williamsa, Whitmanove Vlati i Conradovo Srce tame ... Tu je, po povoljnoj cijeni, mogla pronaći djela velikih pisaca ali i interesantne romane, novele i pjesme autora koje nisu pominjali u školskim programima ... Iako je dobar dio toga već pročitala u obiteljskoj biblioteci, sada je poželjela imati svoj primjerak. Zaljubila se u Shakespearove Sonete i tragala za različitim prijevodima i prepjevima Soneta te ih pokušavala čitati u originalu ... Roditelji su joj plaćali privatne satove engleskoga jezika, dva puta tjedno, od trenutka kada je krenula u osnovnu školu, pa joj je to čitanje engleskih originala polazilo za rukom. A u najvećoj gradskoj knjižari mogle su se naručiti knjige iz cijeloga svijeta ...
Ruža je čitala kao mahnita, po cijele noći uz baterijsku svjetiljku, pod pokrivačem, da je mati ne bi otkrila ... Mann, Hemigvay, Nabokov ... Mellvill, Stocker i Bayron ...Tolstoj i Dostojevski, sestre Bronte, Cvetajeva i Bulgakov, Turgenjev, Čehov, Puškin ... Reymont i Mickijevič ...
Gimnazijski je program savladavala bez teškoća, na učenje nije gubila puno vremena. U školskim su se svjedodžbama redale petice, a Ruža bi povremeno otkrivala praznine u znanjima svojeg profesora književnosti ...
Kao gimnazijalka Ruža je postala i fimski fanatik pa bi isti film koji joj se svidio odgledala dva puta za redom, ne izlazeći iz filmske sale. U kino bi najčešće povela svoju mlađu sestru Hanu, no najviše je voljela otići sama kako joj nitko ne bi skretao pažnju s filmskog ekrana ... Otkrila je filmske klasike u kinotečnom programu filmskoga kluba a bila je u toku i s najnovijim filmskim hitovima. Kupila je filmsku enciklopediju, monografije Hitckoka, Forda, Kurosave ... počela stvarati zbirku filmskih plakata... Dok su se na zidovima djevojačkih soba njezinih prijateljica šarenili trenutno moderni filmski ljepotani, na unutarnjoj je strani vrata Ružine sobe dugo bio crno bijeli plakat sa sanjalačkim pogledom Gary Coopera ...
U razredu je Ruža imala prijatelje uglavnom među dječacima s kojima je raspravljala o letovima u svemir, filmu, politici... Iz stare se gimnazijske zgrade iz centra grada, nakon škole, kući vraćala s dvojicom dječaka jer ih je isti pravac vodio prema njihovim kućnim adresama. David je bio mršav, crnokos razredni štreber i genijalni matematičar a Željko visok, plavokos i pjegav mangup i školski zavodnik. David je od prvog razreda gimnazije bio zaljubljen u Enu, razrednu ljepoticu, koja mu je ljubav čas uzvraćala čas uskraćivala a Željko je lepršao od djevojčica iz prvog razreda do maturantica i ni jedna mu nije odoljela.
S ovom dvojicom mladića Ruža je razvila čvrsto prijateljstvo pa su čak planirali svi zajedno, nakon mature, otići na studij u glavni grad, iznajmiti zajedno neki stan, nastaviti druženje ...
Mladići su bili dragi Ruži, ona je u njima vidjela prijatelje ... U povratku iz škole često bi zastali pred Davidovom kućom i dugo pričali, a zatim bi još komad puta Ruža nastavila sa Željkom do njegove kuće ... Potom bi Ruža najčešće produžila sama, no ponekad bi i je Željko ispratio do njezinih kućnih vrata, nekoliko ulica dalje ...
Jedne zimske večeri, dva dana prije Badnjaka, one godine kad su postali maturanti, Ruža, David i Željko krenuli su, nakon posljednjega školskog sata kućama, uobičajenim putem ... Bilo je jako hladno, prolijetale su male ledene zvjezdice a dah se mrznuo u zraku ... Kad su stigli do Davidovih vrata nisu zastajali, samo su se pozdravili, a Ruža je s Željkom produžila put prema kući.
Razgovarali su o imenima i Ruža je rekla kako mrzi svoje ime: Svaka druga krava zove se Ruža ili Rumenka ... rekla je smijući se.
A ja baš mislim da ti ime pristaje ... rekao je Željko nekako neuobičajeno ozbiljno.
Ti baš ličiš na bijelu ružu ... prava si Rose ...
Tko zna zašto, razgovor između Ruže i Željka je utihnuo pa je njoj ta tišina postala neugodna.
Dok su žustro koračali dalje, snijeg je počeo sve gušće padati. Zastali su ispod jedne ulične svjetiljke da Ruža iz školske torbe izvuče plavi pleteni šal i pokrije kosu... I kad je je Ruža podigla ruke da plavi šal prebaci preko glave, Željko se sagnuo prema njezinom licu. Oči su mu bile svjetloplave kao da je neko kapnuo tinte u šalicu mlijeka.
No, pogled tih bistrih svjetloplavih dječakovih očiju koje su se približavale i polako zaklapale, odjednom je, u Ružinoj svijesti, bio potisnut jednim drugačijim, tamnomodrim, dubokim i moćnim pogledom. I dok je pred Željkovim svjetloplavim pogledom Ruža ostala otvorenih očiju, onaj tamnomodri pogled iz njezine svijesti nagnao ju je da sklopi očne kapke.
Ruža je u zadnji čas pomaknula glavu pa je Željkov poljubac dotaknuo samo kut njezinih usana. Stajali su tako i gledali se ... a zatim šutke produžili koračati kroz snijeg koji je padao sve gušće, do Ružinih vrata ...
Poljubac nisu nikada ponovili, niti pominjali, jedino je Željko Ružu počeo zvati Rose. I to su prihvatili svi iz njezina razreda. Novo se ime svidjelo i Ružinoj mlađoj sestri Hani, pa ju je i ona počela tako zvati, i tako je ime Rose ušlo i u obiteljsku upotrebu.
Ruža je postala Rose.
Vremenom, prestala je misliti o sebi kao o Ruži.
Svakim je danom, sve više i više bila – Rose.
Jedan duboki tamnodri pogled već ju je počeo pratiti i promatrati, u snovima i na javi.
Ona ga je povremeno osjećala, no nije ga još bila svjesna.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Happy birthday sweet sixteen
Dr. Hook - Only Sixteen
Sixteen going on seventeen
Dodatak:
Dobro jutro Vitae i Tixi ....hihiihi
Post je objavljen 15.05.2007. u 23:59 sati.