...U kiosku pored VELEPROMETOVE robne kuce kupila sam VUKOVARSKE NOVINE.Preko uobicajenog crvenog logotipa bila je otisnuta crna traka,a broj u cijelosti posvecen masakru hrvatskih policajaca u Borovom Selu.Bio je pun sluzbenih priopcenja medju kojima je bila i odluka Ministarstva informiranja Republike Hrvatske o promjeni rukovodstva RADIO VUKOVARA.Od dana stupanja odluke na snagu,
sto je znacilo odmah,ta ce radijska postaja nositi naziv HRVATSKI RADIO VUKOVAR.Okrenula sam stranicu na kojoj je bio otisnut impresum i na njoj prepoznala samo jedno ime:Sinisa Glavasevic.
Nasmijesila sam se jer sam znala koliko ce ta promjena njemu znaciti.
Sinisu sam upoznala kada sam pocela raditi u KOVACICU.On je ondje vec radio kao knjiznicar.Osim godina zblizio nas je i raspored skolskih prostorija.Moja je radionica bila u neposrednoj blizini knjiznice pa bih kada bih imala slobodan sat otisla k njemu.Popili bismo kavu,brbljali i kopali po knjigama.
Oboje smo voljeli citati,ali je njega vise zanimala poezija a mene dokumentaristika.Ispred knjiznice bili su panoi za izlozbe kojima se on cesto bavio.Posljednji smo put suradjivali kada sam ja
"izmasakrirala"moju zbirku clanaka o filmu da bismo napravili izlozbu u povodu 50-godisnjice OSCARA.
Ono sto me je kod Sinise odusevljavalo bila je njegova upravo nevjerojatna sposobnost komuniciranja s djecom.Meni je to bilo zanimanje.Kod njega-talent.No,za energiju poput njegove rad u skoli nije bio nikakav izazov.Skola mu je postala pretijesnom te ju je 1989.napustio i zaposlio se na radiju kao spiker.O radiju mi je pricao jos u skoli,kada je to bila tek mogucnost koju je razmatrao.Htio je napraviti"pravi radio",zivi radio,radio koji ce komunicirati s ljudima kako bi ga oni dozivjeli doista gradskim,doista svojim.Ideja je bila sjajna.Realizacija medjutim,nesto sasvim drugo.Sjecam se kako je njegov otac govorio poznanicima da bi se taj radio iz najveceg sna njegova sina mogao pretvoriti u njegovo najvece razocarenje.Mislim da je i Sinisa toga bio svjestan no napast je bila suvise velika.
Otkako sam znala za RADIO VUKOVAR nisam ga slusala vise od desetak puta.Bio je valjda jedina prava konkurencija RADIO SAPCU,kad je o glazbenom programu rijec.Ako i nisu pustali narodnjake,
pustali su neku pretpotopnu glazbu koju se nije moglo cuti doslovce nigdje osim na RADIO VUKOVARU.Jedina korist koju sam od njega vidjela bile su informacije o tome kada ce i u kojem dijelu grada nestati struje ili vode.
Poslije izbora 1990.situacija s radijem postala je jos gora.Ljudi su mislili kako ce napokon cuti hrvatski jezik,normalnu glazbu i informirati se radijskim vijestima umjesto"radio Mileve".No direktoru radija Mirku Stankovicu takvo sto nije bilo ni na kraj pameti.Tako su Vukovarci u svojoj drzavi,u svom gradu,
na svom radiju,slusali da su hrvatski policajci paravojne formacije,hrvatski predsjednik zlocinac,a hrvatska drzava-ustaska...Stanje na gradskom radiju najjasnije se ogledalo u nedjeljnim izravnim prijenosima nogometnih utakmica RADIO BEOGRADA koji su se najavljivali ovako:OVDE UDRUZENE RADIOSTANICE SRBIJE I RADIO VUKOVAR...
(Alenka"Hale"Mirkovic-"91,6 MHz-GLASOM PROTIV TOPOVA")
Post je objavljen 15.05.2007. u 15:09 sati.