Danas je tako neki kišan dan ovdje u Zagrebu, pa sam se sjetio jedne knjige koju sam prije mjesec ili dva pročitao, a kako moji suradnici nemaju ideja o čemu pisati ovdje, izgleda kako će se ovo pretvoriti u još jednu recenziju. Moj izbor bio je Gustave Flaubert, s knjigom "U mjesecu studenom". Taj kratki roman prožet je mislima koje je, kako sam saznao, kasnije obradio u svom autobiografskom Sentimentalnom odgoju. Nisam mislio kako će me Francuz preosjetljiv na okolinu zaintrigirati, ali on je u ovoj knjizi predstavio čitatelju sasvim jedan novi oblik ljubavi za koji, nakon što pročitate roman, niste sigurni možete li ga ocijeniti kao ljubav uopće. Dvoje ljudi - dječak i žena - isprepliću svoje životne priče; dječak je, naravno, Flaubert, a žena Eliza Foucauld, koja je njegovu tinejdžersku maštu uzburkala svojom pojavom.
Nakon ovoga, mislim kako će moja maturalna radnja biti upravo o Flaubertu, jer smatram kako bi bilo zanimljivo istražiti svijet koji je on sebi stvorio. Širokoj publici poznat po svom romanu Gospođa Bovary, uvijek je pisao o onome što prezire - dok ovaj roman prikazuje njegovu prikrivenu stranu: ono o čemu razmišlja i sanja. Volio je savršenost izraza, što čini ovu kratku knjižicu veoma jezgrovitom, a svi motivi su prikazani toliko živopisno da nam se čini kako smo barem na trenutak ušli u njegove misli.
Uživajte i veselo!
;-) Boris
Post je objavljen 15.05.2007. u 15:10 sati.