...Bozic 1990.bio je posljednji blagdan koji smo proveli u miru,a Uskrs 1991.prvi u nizu blagdana koji su nam prisjeli.
Na Uskrsnje jutro probudila sam se vrlo kasno.Blagdani su bili idealna prilika da se nadoknade sve one jutarnje smjene u skoli a i vrijeme je bilo nikakvo-kao stvoreno za spavanje.Na prstima sam otrcala u kuhinju i cupkajuci od zime skuhala kavu a zatim se brzo vratila u toplinu kreveta i upalila televizor.
U tijeku su bile vijesti i ekranom su promicale slike neke maglom ovijene ceste:autobus izresetanih prozora,vozila hitne pomoci,jedan nas policajac-specijalac koji je mirno pusio i nekolicina drugih koji su skriveni iza drveca promatrali okolicu s pripremljenim puskama,krvavi snijeg na cesti,maslinastozeleni tenkovi snimljeni iz zaklona...
Pojacala sam ton i postupno uspjela shvatiti kao su Srbi na Plitvicama napali autobus s policajcima koji su krenuli u intervenciju.Jedan od njih bio je mrtav,a nekoliko ranjeno.Nakon toga jedinice JNA,s tenkovima i transporterima,stale su izmedju policajaca i Srba koji su ih napali i nisu dopustale da policajci prodju i obave svoj posao.
"POCELO JE..."proletjelo mi je kroz glavu.
Situacija je,ocigledno,bila vrlo napeta,a sukob JNA i hrvatske policije visio je u zraku.Zapovjednik specijalaca,Lucic,bio je olicenje mirnoce.Ipak,ni njegovo ledeno plave oci,ni savrseno miran glas,ni decki u maskirnim uniformama koji su djelovali vrlo mirno,hladnokrvno i profesionalno,nisu me uspjeli uvjeriti kako dogadjaje imaju pod kontrolom.Iako su izgledali poput marinaca iz americkih filmova,
iskreno sam sumnjala da ih je mnogo,da su svi tako dobro naoruzani i opremljeni i da,zapravo,ne mogu biti vise od smetnje na putu mocnoj JNA.Jos od afere Spegelj,u sijecnju,ocekivala sam kako ce nas JNA jednostavno pregaziti i uvesti vojnu diktaturu.Bilo je samo pitanje KADA,a taj dogadjaj na Plitvicama cinio se idealnom prilikom.
Pravi sok uslijedio je kada su se na ekranu pojavile snimke uhicenja Gorana Hadzica i Bore Savica.
Obojicu su uhvatili naoruzane kad su pokusali napustiti Plitvice.Hadzica sam poznavala samo kao vodju srpskih ekstremista u nasem kraju.Naslusala sam se njegovih izjava o ustasama,novoj ustaskoj drzavi,ponovnom genocidu nad Srbima i slicnim budalastinama kojima je na oruzje dizao svoje sunarodnjake Srbe,pa me njegovo hapsenje i nije zacudilo.No,Boro je bio pravo iznenadjenje.
Znala sam ga osobno jer su on i supruga Milena stanovali u ulici Borisa Kidrica,tocno prekoputa Balazevih cije su kceri,Ksenija i Silvija bile moje prijateljice iz djetinjstva.Savicevi su bili prilicno imucni.Boro je radio kao poslovodja u VUPIK-u,Milena je bila uciteljica,a u jednom od sela oko Vukovara imali su i dosta zemlje.Nisu imali djece pa se Milena zblizila s Balazevima,posebice kad im se rodila unuka.Kuca Savicevih bila je prilicno velika,a upravo su je te godine detaljno renovirali.Preinake njihove kuce bile su za nas neiscrpan izvor zezancije.Boro je tvrdio kako ce u dvoristu napraviti bazen u obliku Bajkalskog jezera,pa smo sve radove pratili i komentirali slicnim usporedbama:krov ce vjerojatno biti u obliku kupole crkve Svetog Save u Beogradu,a dvoriste kao tereni u Wimbledonu.
Balazevi i Savicevi dobro su se slagali.Milena je svake nedjelje stizala s pladnjem kolaca,a Balazevi se brinuli o Savicevom vucjaku kada bi njih dvoje odlazili na ljetovanje.Znali smo da su Srbi ali o politici su se izjasnjavali tek povremeno i to uglavnom Milena.Radili su cijelo prijepodne na poslu,a zatim ponekad
i do kasno u noc na kuci.Cinilo se da su imali vaznija posla od velike Srbije.
Vijest je bila prava bomba.Mozda iznenadjenje i ne bi bilo tako veliko i imalo takvoga odjeka da Boru nisu uhapsili upravo tada,na tom mjestu,a posebno-u takvom drustvu.
Kada sam tog poslijepodneva otisla do Balazevih,sto da im cestitam Uskrs,a sto iz puke radoznalosti,
zatekla sam ih u mracnom raspolozenju.
"Tu zivi sa mnom vec deset godina,sve sa mnom lijepo i krasno,a kad tamo,radi o glavi meni i mojoj
djeci!Moze ga bit`sramota!"rezao je poluglasno cika Franjo.
"Stvarno ne znam sta mu je to trebalo i sta njima ovdje fali!Sve imaju!I oni su onda ugrozeni..."
uzbudjeno je komentirala Ksenija.
Reakcije u gradu bile su mnogo burnije."Srpska"sela reagirala su na uhicenje podizuci barikade s naoruzanim strazarima po cestama oko Vukovara zahtijevajuci da se Savic i Hadzic puste na slobodu.
Hrvate u Vukovaru dogadjaj na Plitvicama dodatno je razbjesnio jer se dogodio upravo na Uskrs.U gotovo svim naseljima organizirane su nocne straze,takodjer naoruzane,a postalo je javnom tajnom kako se u pojedinim dijelovima grada ljudima od povjerenja koji su bili spremni braniti Vukovar od mogucih napada dijeli oruzje.
Grad je danima nakon Plitvica,brujao.Tih je dana"radio Mileva"bio osnovni izvor informiranja jer sluzbene vijesti nisu znacile nista u gradu u kojemu se sve radilo potajno,pod okriljem noci i u uskim krugovima ljudi kojima se moglo vjerovati.S dolaskom veceri ulice bi opustjele a ljudi bi bilo samo u kaficima.Njihova se klijentela raslojila,pa se kao usred Belfasta tocno znalo tko dolazi u koji kafic,a tko u koji kafic ne smije.Noci su bile namijenjene diverzijama.U zrak su letjeli kiosci,kafici,trgovine...
Policija koja je trebala odrzavati red takodjer se pocela raslojavati.Dvadesetak policajaca Srba,prestalo je dolaziti na posao i kasnije su vidjeni u selima pod kontrolom pobunjenih Srba,nerijetko i na barikadama.Uskoro je to postalo normalnom pojavom.Neki su Srbi otvarali bolovanja kod lijecnika srpske nacionalnosti,mrtvi-hladni dolazili po doznake i place,a zatim se ponovno vracali u svoja sela.Kad bi im zaprijetili otkazom,dan-dva bi dolazili na posao,a zatim bi prica krenula iz pocetka.Neki se vise uopce nisu pojavljivali i mogli su se vidjeti samo u reportazama beogradske televizije o zivotu u"SAO Krajini".
Milena Savic pojavila se u kuci Balazevih nekoliko dana nakon uhicenja svoga muza.Placuci je objasnjavala kako ne razumije zasto njezin muz ni kriv ni duzan,sjedi u zatvoru i kako njezin Boro nije nikakav terorist.Kad su,na opce zaprepastenje u Vukovaru,Hadzica i Savica pustili iz zatvora"nevini"
Boro vise se nije vracao kuci.Milena je i dalje radila u skoli,a kuci je navracala samo da nahrani psa i odveze svoje bunde i ostale dragocjenosti na sigurnije mjesto.Iako su u Kidricevoj,osim u nekoliko kuca,zivjeli iskljucivo Hrvati i premda je bila javna tajna kako se Boro pridruzio Hadzicevim"borcima za Krajinu"ona je,bez imalo srama,zamolila susjede da pripaze na kucu dok nje i muza nema.
Tako su se,bez opterecenja,njezin suprug i njegovi prijatelji mogli posvetiti svom zivotnom projektu:
ubijanju i razaranju vlastitoga grada.
Nazvali su to-oslobadjanjem...
(Alenka"Hale"Mirkovic-"91,6 MHz-GLASOM PROTIV TOPOVA")
Post je objavljen 15.05.2007. u 14:04 sati.