UVERTIRA RATA-2
...Vozila su napokon stigla u moj vidokrug.Prolazila su dosta brzo,ili se meni tako cinilo jer sam vidjela tek uski dio ceste nezaklonjen gustim krosnjama drveca.Bilo je tu svega:automobila,kamiona,
traktora s prikolicama,autobusa...sve u svemu dvadesetak ili tridesetak vozila punih ljudi.I ljudi i vozila bili su okiceni svim i svacim.Bilo je tu ikona pravoslavnih svetaca,sajkaca,zastava sa cetiri C...
Po vjetrobranima gotovo svih vozila bile su polijepljene slike Slobodana Milosevica.Na prikolici jednoga kamiona klatio se"orkestar"-harmonikas i desetak ljudi zagrljeni,s bocama u rukama,iz sveg glasa su urlali:"Ko to kaze,ko to laze,Srbija je mala.Nije mala triput ratovala.I opet ce,ako bude srece..."Ljudi koji su stajali na traktorskim prikolicama riskirajuci da zbog drndanja padnu s njih drzali su se za stranice prikolice samo jednom rukom kako bi drugom mogli vitlati s tri prsta po zraku.Ruke podignute u isti pozdrav virile su kroz prozore automobila,kamiona i autobusa a iz njih se orilo:"Ovo je Srbija..."
Kako malo kredita sam dala svojim susjedima!Vise me nije cudilo sto ih nema na balkonima.Scena je bila uznemiravajuca i na trenutak sam i ja pozalila sto sam na balkon uopce izasla.No neki mi vrag ipak nije dao mira i zbog necega sto ni meni samoj jos nije bilo jasno,znala sam da je ono sto gledam vazno.
Uznemireno sam promatrala scenu na ulici ne shvacajuci zasto sam se uopce uznemirila.Jedan dio mozga govorio mi je da je to predizborno ludovanje bas kao i ono HDZ-ovsko prosle nedjelje,no drugi je slao signale kako nesto ipak nije u redu.Gledala sam groznicavo,vrlo,vrlo pazljivo,sve dok se slika nije razbistrila i pukla mi pred ocima.U koloni nije bilo niti jedne jugoslavenske zastave,niti jedne Titove slike,niti jedne crvene zvijezde,niti jednog grba s bakljama...Ljudi koji su sada prolazili cestom ispred mene nisu vikali ni"Ovo je Jugoslavija"ni"Ne damo Jugoslaviju"...Vikali su"Ovo je Srbija".Pocetna nelagoda i uznemirenost su me napustili ali sam sad bila ozlojedjena.Koja Srbija u Vukovaru za Boga miloga...?Sto to ovi rade...?
Kolona je prolazila pored zgrade jos minutu-dvije anakon sto su prosla i posljednja zvozila nastala je neobicna tisina.Zvuk automobilskih sirena cuo se tek izdaleka,iz drugih dijelova grada kroz koje je kolona prolazila,a zatim se potpuno izgubio.
Vratila sam se u blagovaonicu i bez rijeci pocela lijevati kavu u salice.Ozlojedjenost me jos uvijek nije prosla,no ovoga je puta bila usmjerena na mene samu.Zasto li sam mislila kako ce Vukovar biti izuzetak...?
Teta je kao da naglas dovrsava neku svoju misao tiho rekla:
"I sad su se tu dovukli da nama prave sranje..."
Post je objavljen 15.05.2007. u 13:14 sati.