Marketing
Život je kurva...što ga viš trošiš manje od njega dobiješ...i brzo ti dosadi....
Zakaj takav naslov???Ma neznam...valda zato jer me puklo....ne postoji niti jedan drugi razlog...eh....zlo malo...da si bar ve kraj mene...valda si na treningu...fališ mi....
Jedna pjesmica koja nema veze s mojim trenutnim osjećajima....
Bi li vrijedilo reći oprosti
Kad riječi ne liječe slomljena srca?!
Bi li vrijedilo plakati
Kad suze samo sol na ranu dodaju?!
Jedino sto mogu.....
.......je nastaviti voljeti.
Kaj još da pišem....neznam...tak sam nekak umorna...al opet nemam kaj drugo za radit pa peham po netu...i takk.....za ve sam dobre volje...a kak bom dalje to bomo vidli!
Btw...jučer sam razgovarala s jednom osobom...i ta osoba mi je otvorila oči....ta osoba zove me svojim bijelim anđelom...neje bitno ko je al sam bi mu se ovim putem zahvalila...on bo znal da to ide na njega...naravno ak to čita...
I opet jedna pričica...skinuta s jednog blogeca...
Ona je bila mlada kada ga je upoznala,imala je tek 15 godina,neiskusna,nezrela u debelom pubertetu..On je bio 2,5 god stariji od nje i u to vrijeme je hodao s njenom prijateljicom,,,Svakodnevno su se viđali,i u to vrijeme nisu mogli ni pomislit da će biti dugo skupa da će se voliti više od ičega,,,Postali su najbolji prijaelji,povjeravali su se jedno drugom,ona je njemu mogla reći sve,i najdublje tajne,tajne kojih se čak i sramila,,,S vremenom iz njihovog nježnog prijateljstva se počelo rađati nešto više,u jednom trenu su se uhvatili kako se ljube na dnu skalina,i od toga dana postali su nerazdvojni,,,Njoj je bilo jako teško jer je iznevjerila prijateljicu,iznevjerila je njeno povjerenje,ali shvatila je da nemože protiv svojih osjećaja,,Nakon nekog vremena odlučili su se upustiti u vezu,,Ni on ni ona nisu tada znali koliko će postati jaka ta ljubav,koliko ce postati opsjednuti jedno o drugom,,provodili su po 10 sati dnevno skupa,uživali su u svakom trenutku koji su proveli skupa,ali ni to im nije bilo dovoljno,sve je bilo predivno,,,doslovno kao u nekoj bajci,,,,sve je bilo savrseno dok jednog dana on nije pao u kušnju kojoj se nije mogao oduprijeti,zavela ga je njena prijateljica,pao je pod njen sarm,,,kada je ona to saznala bila je shrvana nije mogla vjerovat sto se dogada,izgubila je povjerenje u njega,u tom trenu svijet joj se rusio,ali ipak nije ga htjela izgubit,jer ga je voljela,,,Dugo vremena joj je dokazivao da se pokajao,i nakon nekog vremena ona je to i shvatila,ali uvijek kad bi se posvađali ona se vraćala na tu temu,nabijala bi mu na nos,,oh kako je pogrijesila,,,pocela ga je non stop kontrolirat nije mu doslovno dala da dise,,a sve to samo zato sta ju je bilo strah da ga opet neizgubi,,,nije zeljela bit opet povrijedena,zeljela ga je samo za sebe a to je dosta sebično,,,On je radio sve da joj dokaze da je voli,no ona se uvalila među poroke,sve je krenulo od nevinih izlazaka vani ali to je doslo do takve mjere da su ti poroci govorili i radili sve umjesto nje,,znala je da grijesi,,,Njezini roditelji su ga obožavali,on je bio njihov zet i gotovo,nisu mogli nikoga drugog zamisliti s njom,samo njega,a ona se full zbližila s njegovima,sestru mu je voljela kao da je i njezina,njegovi su nju prihvatili a ona ih je obozavala,,,,,,Ona nikada neće zaboraviti jednu večer,večer koja joj je jedna od najljepših uspomena,večer u kojoj su dugo pod zvijezdama vodili ljubav,večer u kojoj su oba dvoje bili spremni na sve,topila se u njegovom zagrljaju,njihova gola tijela bila su dugo spojena,bilo im je kao u snu,šum mora,zvjezdano nebo,večer puna ljubavi,,Nije htjela da ta večer ikada završi,,,,I dan danas kad se sjeti te večeri suze joj krenu niz obraze,,,Proživjeli su puno lijepih trenutaka skupa,Oba dvoje su mislili da je njihova ljubav najača,da ih nikad i nitko neće i nemože rastaviti,,nikad,,,Planirali su skupa zajedničku budućnost,tako su blizu bili zarukama,več su smislili i da ce zivjeti skupa ii kako ce s financijama,razmisljali su i o bebi i o svadbi ali naravno tek za par godina bi se to dogodilo,čak su smislili i imena za bebe,,eh kaže on ako bude dečko da se zove
Marko a cura Sanja...:))Ona se slagala s njim u svemu sto je reko,,,No odjednom sva ta bajka se razbila u milijon komadića,,,Nju su poroci obuzeli skroz,nije mogla razmisljat iako ga je voljela vise nego Boga nesvjesno ga je uništavala,nesvjesno se poigravala njegovim osjećajima,povrijedila ga je,,,
Tek je nedavno shvatila da ima problem,da mora biti opet ona stara,da ga nezeli izgubit i odlucila ga je pod svaku cijenu vratiti nazad,,,No on je u međuvremenu upoznao osobu u kojoj je našao njenu zamjenu,kad mu je trebao zagljaj,poljubac tu nje nije bilo,,,i odlucio je da ce bit s tom drugom,,Kada je to ona saznala srce joj je puklo,jer voli ga kao i prvog dana voli ga više od svega,i sta je najtuznije ona zna da i on gaji jos uvijek iste osjecaje prema njoj ali nezeli biti opet povrijeden i ona shvaca,,,,Ali ona od svega najmanje zeli da ga povrijedi,odlucila je da će biti opet ona stara,da će riješiti problem,da ga želi opet osvojiti jer jednostavno njen zivot nema smisla bez njega u njemu,,
Sada su prijatelji,hm,,prijatelji koji se vole,,,ona je njemu sada prijateljica koja kad ga vidi samo zeli snažno zagrlit i poljubit,zeli se skupit u njegovom naručju,želi da je mazi kao nekada,zeli se opet osjećati zaštičeno a jedino se tako osječala uz njega,,,Koliko ga voli nemoze se objasnit,ali odlucila je da nece forsirat nista koliko god da je boli i sama pomisao da je on s nekom drugom,,,,Čekat če ga,,,,koliko god treba,,,,
Ona zna da još ima nade,,,jer tako jaka ljubav nikad ne umire...tako jaki osjecaji nemogu nestat,,,
Čak i sada ona sjedi u svojoj maloj sobici uplakana,i čeka,,,,,
Bila je lijepa i mlada,
Imala je oči boje što ih ima duga,
Tek je zakoračila u život
Ne osjetivši tada još što je bol
I što tuga...
A već je tada jako voljela
Crvene ruže...
Puno je godina poslije toga,
Ona sama šetala gradom,
Slučajno je ugledala njega
A i on nju je gledao kradom,
Srce joj je tada zakucalo brže
Bio je to čovjek što prvi joj dade
crvene ruže...
Da ostat će samo dok ne uvenu ruže,
Ni sanjati tada nije mogla
Bez njega je umirala, tiho, tiše
voljela je crvene ruže
Ali njega je ipak voljela više.
Bol što upravljala je njenim tijelom
Zabi joj nož ravno u srce
Vidjela je smrt kako ruke joj pruža
I razli se tada po podu cijelom
Krv,
Krv boje crvenih ruža.
Gdje je ona sada
Nitko ne može znati
Je li našla svoju sreću
Ili možda još uvijek pati...
A imala je ljepotu i mladost koju
Sada u sebi drže
Na grobu njenom što stoje –
Crvene ruže.
ŽIVOT JE NAKAD SIV NEKAD ŽUT
Zivot je nekad siv nekad zut
zivot je ovaj put
za mene zabrinut
Ne brini Ziko ti kazu svi
Zile nemoj brinuti bolujes od ljubavi
to se tesko podnosi
Toliko je volim a nisam sa njom
bas ti sada ja pricam o tom
toliko je volim ja najbolje znam
i na kraju ces ostati sam
Tvoj zivot je nekad siv, nekad siv, nekad zut
tvoj zivot je nekad siv, nekad siv , nekad zut
Zivot je nekad zut, nekad siv
zivot je kad si ziv
zivot je za to kriv
Toliko je volim a nisam sa njom
bas ti sada ja pricam o tom
Koliko je volim ja nanjbolje znam
i na kraju ces ostati sam
Tvoj zivot je nakad siv, nakad siv, nekad zut.......
Post je objavljen 14.05.2007. u 20:24 sati.