Marketing
Maori
Sarolika je postava gradskog muzeja u Aucklandu. Muzej je istovremeno povijesni, prirodoslovni, antropoloski, tehnicki, geotehnicki, djecji.... Zapravo, izgleda kao zabavni park za cijelu obitelj. Kad se popnete sa kata koji objasnjava prirodnu raznolikost otoka koja je puna endema i unikata...
...dolazite do treceg kata koji je zapravo glavni dio. Naime, muzej je izgradjen 1929. godine kako bi se sacuvalo sjecanje na 16697 Novozelandjana koji su u Prvom svjetskom ratu napustili svoj otok na kraju svijeta i borili se za Kraljicu na Marni, Soci, Palestini ili opjevanom Galipolju. Kako je dvadesetak godina kasnije izbio novi rat heroji ANZAC-a su ponovo krenuli u Europu te se borili kod Al Alameina, Tobruka, u Normandiji, Ardenima, Italiji, da bi jedna od zadnjih operacija u svibnju 1945. godine bila ulazak u Trst kojeg su nekoliko sati prije toga osvojile partizanske snage. Muzej je pun uspomena sa ratista, od aviona Kraljevske avijacije do pisanih zapovjedi koje su pronadjene kod zarobljenih neprijateljskih vojnika, od zastava postrojbi raznih vojski pa do "skalpa" - table sa nekadasnjeg jugoslavenskog konzulata u Trstu...
Ipak, najzanimljivije je prizemlje, posebno kada se velikim neoklasicistickim zdanjem zaori zvuk trube koja je imporvizirana iz skoljke...
...jer to znaci da pocinje maorska predstava. Maori su na otok dosli dosta kasnije nego sto se uobicajeno misli, tek u 15. stoljecum tj. svega tristotinjak godina prije Europljana. Potomci su dalekoistocnih azijskih naroda koji su davno sa kontinenta krenuli na istok, najprije do Gvineje, a potom do Fijia i Samoe, da bi tek u posljednjoj fazi krenuli prema Hawajima i Novom Zelandu. James Cook se na otoku usdrio 9. listopada 1769. godine. Pedesetak godina kasnije, vidjevsi da su Maori brojniji, doseljenici su potpisali sa njima "Waitanski sporazum" kojim se reguliraju odnosi dviju zajednica. Kao i svaki sporazum potpisan sa Englezima, i ovaj je bio "nesporazum". Naime, iako je na maorskom jeziku navedeno jasno da plemena prepustaju upravljanje kraljici, engleska verzija je upravljanje zamjenila suverenitetom. Izbili su krvavi ratovi koji su zavrsili novim nizom sporazuma, a koji su jamcili Maorima prava u kojima danas uzivaju, a bitno su veca od onih koje imaju Aboridjini u Australiji ili Indijanci u Americi. Vlastito skolstvo, maorski jezik kao sluzbeni uz engleski u svim institucijama, zajamcena mjesta u parlamentu, socijalni programi, zastita kulturne bastine... sve su to dostignuca medjukulturalne tolerancije i sve je to izlozeno znatizeljnim posjetiteljima: ljubazna gospodja ce vam sve ispricati, od tradicionalnog pozdrava dobrodoslice: "Kia Ora!"...
...preko plesova i igara maorskog naroda...
...do tradicionalne hakke, koja ledi krv u zilama svima koju se nadju na putu njihovoj ragbijaskoj reprezentaciji...
U muzeju mozete naci originalne artefakte iz povijesti maorske kulture...
...pa sve do kopije plemenske kuce za okupljanja...
Na kraju su pokazali da su ipak bili i ratnici, ne samo plesaci... (ovaj lijevo je ratnik, ova cura desno nije Maorka...)
...i ribari i pomorci, jer su velike oceanske udaljenosti prevaljivali sa primitivnim plovilima...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 14.05.2007. u 16:21 sati.