Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/princessparanoia

Marketing

[e pa kad ti sve ide na živce]

[i kada te pucaju neki tripovi]

[nacrtaj zvjezdicu u boji]

[i stavi ju na nebo]

[i lijepo ju zamoli da svijetli za nekoga.]

[Hvala.]

[I got life to do]

Definitivno sam prošla sve što se u životu može proći.
Ali evo me opet.
Povrijeđena.
Obećala sam si nešto,ali nisam se držala obećanja.
Ali ne nedostaješ mi.
Majke mi.
Možda si mislio da me poznaješ.
Možda si mislio da sam divna osobica.
No,zapravo,tko sam ja?
Ne prolazim kroz one faze kada sam se tresla od želje da me nazoveš.
I sjećaš se obično sam mrzila trenutke kada si odlazio...
Trenutno,imam planova koje moram provesti.
A ti nisi jedan od njih.
Žao mi je ako si tek sada shvatio da sam hladnokrvna.

[Cause I hated that heartbreak]

Onaj iritirajuć zvuk kada ti netko poklopi,ili kada si odsutan tijekom razgovora,pa niti ne shvatiš da si se oprostio,rekao bok,volim te...Sada ga čujem u ušima.
Ali znaš što...

Ne mogu biti s tobom
Zato što me strah jer se osjećam kao da se raspadam,baš kao onda kada si me ostavio
Ne mogu dalje nastaviti sa životom
I ne primjećivati ono što propuštam
I ne biti ono što bih mogla biti
Ljubav je u redu dok je prava
I kada ti ostaje u lijepom sjećanju
Za svaki put što sam ti krivo rekla,napravila
Ha,izgleda da je ljubav stvorena za nekoga drugog.


[I used to hate to see you go]

Ma briga me.
I dalje ostajem iritirajuće djetešce koje vrišti od smijeha.
Svakih 10 minuta poseže za cigaretom i upaljačem.
I trči u zagrljaj obližnjim stupovima.
Ja sam i dalje izgubljena u vremenu i prostoru.
To se i vidi na mojem bezbrižnom osmijehu.
I u mojem pogledu koji puca daleko.
Ja držim do svojih ambicija.
Iako su donekle neostvarive,ne odustajem.
Što je čovjek bez ambicija?
Nitko i ništa.
Osmijeh na lice,dječji snovi,sjaj u očima,i retro holivudski film u glavi.

[Indirektan odjeb zapakiran u gomile slatkih riječi]

Odjebi me.
Nacrtaj mi gomile zvjezdice u neonskim bojama.
Zalijepi ih na nebu.
I napiši posvetu upućenu samo meni.
Znat ću da me voliš.

[Utopija u kojoj se ja ne pronalazim.]

Svi pričaju o nekakvom zajedništvu,međusobnom poštivanju.
Ma Reko Zajebi...

Kako je moguće?
Segregacija metalaca,pankera,rokera,pičkimaterini po tome tko je čruuu?
ma zajebi.
Utopija za mene nije moguća.
Osim ona gdje sam sama.
More cigareta.
Alkohola.
Markera u neonskim bojama.
Nebo kao platno za crtanje.
I netko tko me voli.
I razumije.

[I'm not missing you.]

Post je objavljen 14.05.2007. u 20:13 sati.