Marketing
BLEIBURG 2007.
U subotu u svatovima u Pitomači bilo je predobro, opet se skupilo staro društvo i prijatelji, a to mi je najbolje kod takvih ceremonija. Vidiš ljude koje dugo nisi, priča, šale, stare dogodovštine, zafrkancija, krasno je to…
doma iz Pitomače smo krenuli oko 3:30h.. Malo ranije jer sam ja moral u Bleiburg na obljetnicu masakra iz 1945.
I tak, dakle došel doma, otuširal se i ajmo na bus, nema spavanja… 
Pokupila ma jedna ekipa iz Virovitice, a najviše ljudi u busu bilo je zapravo iz Pitomače. U 4:30 smo krenuli (tj. oni nastavili) svoj put iz Đurđevca. U busu padaju u vodu sve moje nade da bum uhvatil malo sna, odmah me nude rakijom
(išli su to uglavnom stariji ljudi, mahom oni koji su i sami imali tu nesreću pa na vlastitoj koži osjetili bol i patnju prije 62 godine…), pričaju se razne priče ratne, političke i domoljubne tematike. Zanimljivo. Stali smo u 5:45 u Bartolovcu nekih 15 minuta, a u Bleiburg stižemo oko 9:30h. Buseva je već tad bilo pun kufer, a vani pere vrućina. Odlazimo na groblje koje je smješteno od svetišta (di je kasnije bila misa) nekih 2 kilometra. Na groblju se ljudi okupljaju kod spomen – ploče, stiže i kardinal Bozanić, formira se procesija i u povorci se ide pram svetištu. Pjevaju se duhovne pjesme. Stižemo do novog, obnovljenog svetišta na kojem u 12h počinje svečano slavlje, misa koju predvodi Bozanić. Tom prilikom blagoslivlja i novi oltar. Bilo je lijepo, samo malo vrućahno pa me sunce spržilo
, no nema veze. Oko 10 000 ljudi je stiglo iz Hrvatske i inozemstva (videl sam dosta stranih registracija na vozilima). Poslije mise bile su neke govorancije političara, no ljudi se razilaze i odlaze prema svojim busevima čija kolona se protezla sve do slovenske granice (oko 2,5 kilometra). Odlazim u svoj bus i počinju moji problemi. Vozač me ne želi pustiti u drugi bus (tj. ne dozvoljava da odem). Jer kao bude problema na granici, neke popise putnika tam mora pokazati, ovo ono…
Ipak ga nekak jedva nagovaram i odlazim. Odlazim i tražim negde bus sa ZG registracijom. Nalazim ga, pitam vozača dal ima koje prazno mjesto,, veli da ima i tak meni uspijeva plan i pičim direktno u Zagreb a ne doma. Krećemo oko 16h. Stajemo par puta, spavam totalno slomljen, budim se samo dok stajemo na odmorištima ili na granici (naravno samo na Bregani, na granici sa Slovenijom gde svi putnici ko stoka moraju van iz busa, eeee moji Janezi
…). Opet nam treba oko 4 sata vožnje i u 8h sam u Zagrebu, izlazim kod rotora u Novom Zagrebu pa na tramvaji do Trešnje doma.
Bilo je opet dobro, uostalom ko i svake godine, jedva čekam novi odlazak tamo.
POZDRAV SVIMA, BOG I HRVATI!
Pogledajte nekoliko slika koje sam hitil ovdje niže. Posebno obratite pozornost na sliku ove ploče, spomen – obilježja. Stavil sam sliku stare ploče i ploče od ove godine. Razlika je u tome da je sad promijenjen tekst, stavljen je naziv „hrvatske žrtve“ kojeg prije nije bilo a bitan je… 
LIJEPO LI JE HRVAT BITI
NOVO SVETIŠTE (TU JE BILA MISA) I OLTAR
ZASTAVE NA BLEIBURŠKOM POLJU
STARI I NOVI NATPIS NA PLOČI (POKRAJ SVETIŠTA)
PROCESIJA
JA SAM ZNAO DA ĆU SVOJU LJUBAV POKLONITI NJOJ,
MOJOJ LIJEPOJ ZEMLJI HRVATSKOJ...
NA GROBLJU
NA JEDNOM STAJALIŠTU U SLOVENIJI
Post je objavljen 14.05.2007. u 19:46 sati.