Da li se ikad zapitate tko je bio Isus Krist? Možda samo neki ludi čovjek ili sin Božji? Da smo mi katolici-kršćani bili u njegovo doba da li bi vjerovali njegovim riječima? Svi mi mislimo kako smo veliki vjernici,ali neka mala kušnja ili nam se dogodi nešto negativno,a mi smo molili Boga za ono suprotno odmah smo ljuti na njega ili jednostavno prestanemo vjerovati u njega. U crkvu ide većina ljudi i većina nas zna one molitve koje se mole na misi no i velik broj nas,nemogu reći svi, dok izgovara te molitve ne razgovara s Bogom nego samo recitira taj određeni tekst. I sami svećenici nisu što su nekad bili ili bi trebali biti. Svećenici svoje zvanje smatraju samo poslom,no biti svećenik je mnogo više nego samo posao. Oni su posrednici između nas ljudi i Boga,oni nas uče kako ne bi smjeli psovati,a nekad i oni sami to rade. Ljudi dođu u crkvu pa praktički "ližu" oltare umjesto da se mole Bogu. Dođu kako bi se pokazali. Mi kršćani bi trebali opraštati no rijetko tko to čini. Svima je lakše osvetiti se,no osveta je kratkog vijeka. Znate onu izreku: "Tko želi dugo biti sretan neka oprosti,a onaj kome je stalo samo do toga kako bi vratio nekom drugom tj. do osvete tome će sreća trajati jako kratko." Mi nismo zaslužili Isusovu smrt na križu jer pogledajte kako mu to vraćamo. Ljudi krše glavnih 10 Božjih zapovijedi: kradu,ubijaju,varaju,lažu itd.. Poslije toga mi smo se trebali opametiti,ali prošlo je više od 2000 godina,a još uvijek je većina toga ista.
Iskreno ja mislim da mi nezaslužujemo nešto tako sveto kao što je Bog. Nezaslužujemo njegovu ljubav,opraštanje grijeha te život s njim nakon smrti i ništa od toga nećemo zaslužiti dok se nepromjenimo. Još uvijek ima nade za nas. Možda jednog dana nam se ukljući lampica u glavi i shvatimo da crkva nije komercijala (to kažem jer sam čula za slučaj u Italiji gdje se naplaćuje ulaz u crkvu,ima još puno takvih slučajeva sad nemislim samo na to naplaćivanje nego i ostale stvari) nego shvatimo da je crkva mjesto gdje bi čovjek trebao biti ono što on jest. Postati iskren. Ionako Bog sve vidi,ali mi i dalje glumimo..
Ali u nadi je spas jer ja vjerujem da jednog dana će ljudi shvatit pravu vrijednost svoje vjere i svega toga što nam je Bog darovao.
Ovo je bio moj sastav iz vjeronauka.. Sad sam ga tu objavila jer me jucer mama tjerala na misu.. Mama koja tvrdi da svatko ima pravo ici na svoju volju tamo ili ne ici.. Meni kaze ti nisi dovoljno stara da odlucujes.. Dok moj profesor iz vjeronauka tvrdi da smo mi dovoljno stari da odlucujemo zelimo li ici ili ne.. Prije san volila ici na mise.. (necu navoditi razloge zasto sad nevolim,ali ima ih...) Sve sta stoji u ovome 'sastavu' gore ja stojim pri tome.. I ima puno toga sta mi je sad u glavi sta bi rekla,ali moglo bi doc u krive ruke.. No nadam se da ce opet doci onaj dan da cu ja voliti ici na mise (jos par miseci i oce :D )
pozz =)