Opšte je sada poznato da sam se ubijo na biciklu.Sledi kratka pričica za one koji nisu prisustvovali ovoj tragikomediji:
U školu idem biciklom.Em radi štednje love em radi zdravlja,kašljuc,kašluc.Tako i danas.Završio 7 čas i ajmo djeco doma.Otključavam svoj stroj,stavljam naočale i naravno pun sebe krećem.Ponekad koliko silno zapedalim dogodi se da mi lanac preskoči.Idem tako biciklom,sviram onom trubicom,probijam se kroz mase gimnazijalaca.Sve je to bilo krasno i divno dok nije došla nizbrdica.Tu stavim mozak na pašu i gazim.Više i ne pedalim već sve ide samo.Ispred mene još grupica ljudi.U velikoj sam brzini.Ja sviram ali reakcija je bila prespora.Jadna Mirela se nije uspela sklonit.Sledeća scena na ja patosu.Malo sam se okreno i završio u nekom ok položaju.Prvo što sam ugledo bilu su naočale,fala bogu nisu se razbile.Gde bi našao originalnu opiju reybanki? Zatim masa ljudim oko mene,podiže mene pa i moj bicikli.Svi pitaju jesam dobro a ja se nikad nisam osećo bolje.U momentima kada se tako razbijete ne osećate bol.Bol dođe za nekih 15ak minuta.Čujem tu Tefi viče da sam podero majicu,stvarno jesam.Nestor pita jel sam dobro,tojagić kaže da ostavim bicikl pa da idem busom...U to se uljučuje i čistačica i gleda moju pogubljenu facu.Kaže da sam bled.Sakupovši se nekako,uzmem bcikl i spustim se polako dole.Zatim sedoh opet i piči.
Da,hteo sam da napoenem da sam tek kući skonto da mi je lakat u kurcu,leđa i dupe sam malo izgrebo,fala bogu tikva je tvrda pa njoj nije bilo ništa.Majica je zaista poderana i to na više mesta.Ali dobro je.živ sam.
Čuo sam se kasnije sam Mirelom.Kaže ona da ju boli cela leva strana gde sam ju zakačio ali kao biće ok.Koja žena.Ostale bi me našutale da sam im ovo napravio.Mirela izvini još jednom.
Naučio sam lekciju.Ako već želim da se ubijem,neka biram neku banderu ili drvo a ne žene!
Post je objavljen 14.05.2007. u 18:38 sati.