Na današnji dan prije toćno 27 godina jedna gospođa u splitskom rodilištu na svijet je donila muško dijete i nazvala ga Davor! Dijete je odmah udrilo u plač kad je vidilo di je došlo,a ni majci nije bilo do prevelikog veselja jer je 11 dana prije umro drug Tito,i trajao je jednogodišnji dan žalosti. Naravno dijete nije bilo posebno planirano,tata mu se protivio,ali osmogodišnji sin jedinac je htio da mu mama kupi brata,da se ima skim igrat. Kasnije je radi te nepromišljenosti zažalio. Dijete je bilo problem od početka! Sebično,divlje,ludo,bahato...već sa 4 godine sam inzistira da ga se ispiše iz vrtića,što se tamošnjim tetama odmah svidjelo. Dok je susjedima i njihovoj djeci pao mrak na oći. Sljede brojna kucanja na vrata sa riječima: Znate li što je vaš sin danas učinio? Ali začudo,tada sam se i curicama sviđao. Sa 4 godine doživljavam prvi i zadnji put u životu da me cura pita hoču li je poljubiti?! Nije dugo čekala odgovor....E da,to su bili dani...Vrhunac tih ludih godina desio se kada sam valjda trčeći za curama izletio na cestu i podletio pod motor. Mz čini mi se,ili Jawa,nisan gledao! Fraktura lubanje,16 šavova i tjedni u bolnici,ali od tada indikativno i ironično motor mi ne izlazi iz glave! Štošta se još otad promjenilo u mojoj glavi,al o tome neki drugi put! Pozdrav od Bookia!!
Post je objavljen 15.05.2007. u 00:15 sati.