Pregled posta

Biti slobodan 1. dio

Strah

Jednog sam jutra dobio zamorca. Donijeli su mi ga u krletki. Otvorio sam vrata kaveza.U sumrak sam se vratio kući i našao zamorca kako sam ga ostavio:šćućuren uz rešetke drhtao je od straha od slobode.

Eduardo Galeano

Jesam li slobodna, lažem li sebe kao većina kojoj ne pada na pamet da si postavlja to pitanje.
Koliko sam rob potreba svog tijela, svojih navika, svojih osjećaja, svojih percepcija, svojih želja za afirmacijom, uklapanjem u nametnute društvene standarde, svojih potreba za posjedovanjem kako stvari tako i ljudi, koliko sam uopće sigurna u ono što želim biti, živim li sa nekim višim ciljevima od pukog postojanja, umišljam li da svjesno doprinosim svijetu oko sebe ili je sve samo zadovoljavanje mojih tjelesnih, duševnih i duhovnih potreba. Koliko sam neslobodna u odnosu sa bližnjima, koliko sam slobodna u potpunom realiziranju sebe kao ljudskog bića. Što mi to znači osjećati se slobodnom. Što čovjeku znači osjećati se slobodnim.
Slobodu izbora ??
Sloboda se kako god okreneš uz milijun ispisanih definicija zapravo svodi na to. Na izbor. Sve slobode za koje se čovjek izborio i koje ugrađuje u društvene sisteme znače puno a istovremeno individualno ništa. Jer ne doprinose osjećaju individualne slobode. Vrlo često znače upravo suprotno, podvrgavanje kalupima, normama, okvirima, kavezima.
Jesmo li zamorci u igri koju sami smišljamo i kolektivno igramo ? I drhtimo od straha od pomisli da mijenjamo igru.
Freedom's just another word for nothing left to loose…..u mladosti mi se sviđala ta misao, bila je put ka oslobađanju od boli, patnji, prolaznosti, jer žudnja za životom rađa samo patnju i bol zbog prolaznosti i kraja, značila je ne vezivanje za materijalno, duševno i duhovno, možda put u budizam, prvo se osloboditi potreba tijela, kontrolirati instinkte, zatim kontrolirati osjećaje tj. oslobađati ih se, ne vezivati se ni za što i ni za koga, pronaći put za oslobađanje putem ispravnih nazora, ispravne namjere, ispravnog govora, ispravnog djelovanja, ispravnog življenja, ispravnih napora, ispravne pozornosti i ispravne meditativne sabranosti. Težak put kojim samo rijetku krenu a još ga rjeđi dostignu. Put ka ispravnosti iz koje se rađa duhovna sloboda je zapravo lišavanje svega satkanog u našoj prirodi, tj. trajnosti našeg bića. Borba sa samim sobom, sa ugrađenim i naslijeđenim instinktima koji vladaju našim tjelesnim bićem, borba sa potrebom za zadovoljenjem tih nagona. Kad se u to umiješa emotivno biće, osjećaj ugode, potreba za osjećajem sreće nastaju pravi problemi gdje ljudi postaju puno gori od životinja, monstrumi koji su sposobni za nezamisliva zlodjela. Većina ljudi se rijetko uzdignu do duhovnih sfera slijedeći ugrađenu intuiciju. Tu potrebu zadovoljavaju poštujući razne Bogove, slijedeći razne vođe ili učitelje što im opet ograničava slobodu za slobodno djelovanje. Sreća da je tako jer bi se svijet pretvorio u klaonicu.
Slučajem okolnosti sam se temeljitije zabavila temom –biti slobodan- u sklopu Misaone radionice MALT-a jer su srednjoškolci to željeli. Marija Tvrde i ja smo bile zatečene neznanjem članova koji su pohađali radionicu. Shvatljivo je što su tražili tu temu jer mladi u tim godinama osjećaju odsustvo slobode zbog neiživljenosati života, želje za kršenjem pravila i ispitivanjem svojih granica. U ulozi «učiteljice» kao me Osejava iz zezanja zove, nakon puno utrošenog vremena u proučavanju gotovo svih područja koji se bave fenomenom slobode, povijesti, književnosti, filozofije, sociologije, psihologije.... odlučila sam se za antropozofski pristup temeljen na Steinerovom učenju jer mislim da najtemeljitije obrađuje temu, a trojna definicija čovjeka kao tjelesnog, duševnog i duhovnog individualnog i društvenog bića, mi je bila dobra podloga za analizu po tim područjima.

Prvi dio : Slobode vezane za tjelesno biće
Čovjek- najsavršeniji živi stroj, sistem spojenih posuda koje mimo našeg htijenja funkcionira na najsloženiji način koji uz sve moguće intelektualne i naučne napore nismo uspjeli sagledati.
Nedavno mi je prijatelj preporučio knjigu : «Koji kurac uopće znamo ?!», jer govori o skromnom korištenju čovjekovih potencijala, navodno koristimo samo 3% kapaciteta mozga.
Pretpostavljam da smo približno toliko i saznali o stalno promjenjivim i novim naučnim
«istinama» o prirodi i životu.
Ugrađeni životinjski nagoni – ne znam zašto ljudi seksualne nagone i neophodnu potrebu da hranom i pićem održavamo organizam, nazivaju životinjskim nagonima, ali nek bude tako.
Novi život se rađa…..koja prekrasna rečenica, koji složen put do novog života. Koje čudo od prirode. Seksualnost, dva antipoda- muško-žensko, razlike, prava, slobode, magične sile privlačnosti, nejasni razlozi za vječnu borbu za energiju i dominaciju, čisti nagon, davanje, primanje, ljubav, sreća, patnja, sex, orgazam- mala smrt.
O ljubavi napisane tone riječi, snimljeno masu filmova, svaka vjera se bazira na njoj bez da se spominje seksualni nagon kao čovjekova prirodna potreba. O ljubavi se priča svuda i uvijek, o sexu samo kroz zajebanciju. Ili u knjigama psihologa i psihijatara. Ili na ležaljkama u njihovim ordinacijama. Ili promatrajući zatočene u luđačkim košuljama ili iza zatvorskih rešetaka.


MALA SMRT
Ljubav nas u najvišoj točki svog puta ne dovodi do smijeha,jer je vrhunac rezultat borbe;
u najvišem i najdubljem trenutku iz nas izlaze krici i jecaji, izrazi boli, ma koko bili ushićeni, što nije uopće čudno kad bolje razmislimo, jer rađanje je radosna bol. Mala smrt je izraz koji Francuzi koriste za klimaks zagrljaja koji nas spaja isto koliko nas rastavlja, koji nas pronalazi kao što nas gubi, koji je naš početak kao i naš kraj. Nazivaju to mala smrt, jer veličanstveno je i strašno rađati se i umirati istovremeno.
Eduardo Galeano

Je li slodostrašće, klimaks, ekstaza ono najviše za čim tijelo žudi ? Je li to neophodan osjećaj za realizaciju ljudskog bića ili nešto oko čega se razvila propagandna mašinerija – kako zabrana tako i stimulansa, i uputa za postizanje sreće u zagrljaju suprotnog ili istog spola.
Istočnjaci imaju prirodan i razuman pristup seksualnosti – za održavanje zdravlja i prirodne ravnoteže organizma neophodna je prohodnost energije kroz sve čakre. Zapad je sa Kršćanstvom prokleo čovjekovu prirodu i otuđio ga od tijela. Pobrkao urođenu čovjekovu prirodu sa duševnim i duhovnim životom, propisao nebulozne, kontradiktorne norme i pravila ponašanja, moralne kodekse koji se licemjerno krše i od samih vjerodostojnika.
Koliko smo danas slobodni po pitanju seksualnosti ?! Ljubavna i seksualna veza se ozakonjuje brakom i tek odnedavno se priča o zlostavljanju. U krike i urlike zabavljenih sexom se ne smijemo miješati a i nismo sigurni o čemu se radi. Uglavnom smo zaokupljeni borbom za slobodu izbora u sklopu civilizacijskih prava i sloboda, i mijenjanjem ili propisivanjem zakona. Prave uzroke sve češćih perverznih seksualnih zločina zapravo ne analiziramo nego propisujemo nova pravila i zabrane, kolega na poslu ti više ne smije namignuti, ne smiješ uslikati neko slatko dijete na plaži ...sumnjiv si perverznjak. Postajemo paranoični ne bez razloga i distancirani od problematike bez opravdanja. Istovremeno susjed dobre mi prijateljice pokušava silovati njenu lako retardiranu kćerku, otac ga zatiče golog nad kćerkom, sve policijske radnje i uviđaj se obavi propisno… evo skoro će godina dana, čovjek ne samo da šeta gradom slobodan i mimoilazi se sa njima na stepenicama, već radi kao tajnik u osnovnoj školi gdje mu je supruga direktorica. Nitko u društvu ne reagira osim novina jer to je vijest.
O kakvim društvenim slobodama, pravima i zakonima govorimo. O kakvom moralu. O kakvoj prirodi
čovjeka. O kakvom društvu.
Jučer mi stiže mail od moje Line, tj. peticija za zaštitu djece, među navedenim slučajevima u Cape Town-u šestoro ljudi silovalo 9 mjesečnu bebu.
Gadi mi se i spominjati svakodnevne bolesne primjere seksualne abnormalnosti. Michel Houellbecq se bavi problemom otuđenosti i seksualnosti. Za većinu ljudi koji se nisu spremni suočiti ni sa vlastitom seksualnošću on je perverzan, bolestan, kontroverzan jer o tome je nepoželjno pisati otvoreno osim u crnim kronikama. Ne znam je li koja hot-linerica do sada objavila knjigu perverzija koje opsjedaju ljudsku maštu. Sposobnost imaginacije je slijedeća ljudska sposobnost.
U školama obavezan vjeronauk, čuvaj himen, no sex do braka, ne prosipaj svoje sjeme uzalud, a klinci uredno idu u crkvu i troše se ko zečevi. Što i nije loše za tjelesno i mentalno zdravlje ali što takvo licemjerje i život u laži čini duševnom i duhovnom biću oslikava se na sve većoj nesposobnosti da živimo u zdravim zajednicama poštujući životne partnere. Ili djeca potiskujući svoju seksualnost postaju potencijalni seksualni zlostavljači ili zlostavljani. Nečesto postaju bolesne emocionalne i moralne nakaze koje ne znaju kontrolirati svoju prirodu. Dok cijela zemaljska kugla raspravlja o multikulturarnosti, načinu provođenja rodnih, rasnih, nacionalnih, vjerskih sloboda i prava, u školama još uvijek nema seksualnog odgoja da učimo djecu da se suoče sa svojom prirodom, da je prihvate s radošću i ljubavlju i osjećajem slobode, tj. da ih odgajamo kao zdrava seksualna bića. Jer roditeljski
odgoj očigledno nije dovoljan.

Nastavak 1. dijela o slobodi čovjekovog materijalnog bića slijedi.


Razmišljam o bloganju i pisanju. U jednom intervjuu u Feralu ili Zarezu sam pročitala
odgovor na pitanje : Kako prepoznajete dobar tekst u moru blogerske « književnosti» ?
Kaže tip otprilike ovako- pročitaš jednom pa se nakon sat vremena pokušaš sjetiti što si pročitao, ako se sjetiš-pročitaš još jednom, pa ako zapamtiš barem jednu rečenicu to bi mogao biti dobar tekst. Ovo ja analiziram svoje beskrajno pisanje nadugo i naširoko. Da mi je do književnosti potrudila bih se više jer sve se može sažeti, u mene je to baš kao što kaže Galeano sentipensante,osjećati-misliti bez književnih pretenzija.

Milord55 piše nevjerojatno a ima samo nekih dvjestotinjak ulaza na blog. Toplo ga preporučujem ljubiteljima književnosti. On bi sve ovo gore sažeo u 50-ak riječi.

SUDBINA

Dojedan od nas je ranjen tugom, od zagorčanih voda, i ne zna dignuti mir sa zemlje.

Jer svako tijelo je trava i gori od dvovlašća, i život biva sama neobavljena smrt.

A žuri maj pred kiše, venu makovi, zanosno nebom gazi sunce, sjajući jasno u svojoj volji, mudrosti i vječnom delanju.


Lina Rica : Heart 2 heart


Post je objavljen 14.05.2007. u 15:22 sati.