Marketing
SLOBODE KOJI NEMA TAJ O SLOBODI SANJA, AH PONAJLJEPŠI SAN…
Za hrvatsku povijest danas nema zamršenije i emocionalno obojenije teme od zbivanja na jugoslavensko-austrijskoj granici tijekom svibnja 1945. godine, kada su u tajnovitim okolnostima život izgubili stotine tisuća ljudi. Premda je na samom Bleiburškom polju počinjeno manje ratnih zločina s obzirom na broj zločina koji su uslijedili kasnije, Bleiburg je bio posljednji plamen vjere i nade u spas, a danas je simbol stradavanja Hrvata. Upravo su iz Bleiburga krenule kolone zarobljenih vojnika i civila na stravične marševe smrti. Ta stradanja bila su najteža za hrvatski narod. Mnogi su, probijajući se kroz Sloveniju, izginuli, zarobljeni, prisiljeni na predaju, dok je glavnina pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. na polju u austrijskom gradiću Bleiburgu, posredništvom zapadnih sila, prisiljena na predaju, a potom prepuštena na milost i nemilost partizanskim jugoslavenskim postrojbama. Svi su oni, svrstani u zarobljeničke kolone, usmjereni u unutrašnjost komunističke demokratske Federativne Republike Jugoslavije, da bi odmah u Sloveniji bili izloženi pljačkanju, mučenju i ubijanju. Izručivanja žrtvi kod Bleiburga jedna je od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti, tajni o kojoj ni počinitelji nisu međusobno razgovarali. Nažalost, u čuvanju te tajne sudjelovale su i moćne sile svijeta (Englezi i Francuzi) koje su također željeli prikriti zločin koji su počinili nad poraženim i razoružanim hrvatskim narodom. Kosti tisuće njih leže u masovnim grobnicama. U različitim prigodama i s različitom motivacijom, broj žrtava na Bleiburgu navodi se veoma različito. Dosadašnje procjene govore da je u Dravogradu masakrirano oko 70 000 ljudi, u Mariboru je iskopana grobnica u duljini od 3000 metara u kojoj je ubijeno između 50 000 i 70 000 ljudi, na Bleiburgu je ubijeno oko 50 000 ljudi, a na 'marševima smrti' stradalo je oko 150 000 ljudi. Treba napomenuti da u taj broj ne ulaze ljudi stradali na putu, te oni koji su završili u 'manjim, usputnim' logorima. Sveukupno se govori da je u Bleiburgu život izgubilo oko 500.000 Hrvata.
Opraštati je ljudski, žrtvovati se je ljudski, patiti je ljudski, ali i pamtiti je ljudski. Partizanima, takozvanim osloboditeljima uspjelo je uz pomoć hrvatskih komunista na čelu s Josipom Brozom Titom izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, a sve je počelo od Bleiburga, 15.svibnja 1945. i nastavilo se u nadolazećim godinama. Sve žrtve Bleiburga do danas nisu nađene, niti će možda ikada biti, a niti jedan počinitelj do danas nije odgovarao, a niti je osuđen za taj zločin, niti će ikada biti, sve dok budemo veličali i slavili partizane kao osloboditelje i heroje. Pa kako onda vjerovati u pravdu i istinu o kojoj toliko svi pričaju kada niti nakon 62 godine mi ne znamo što je sa našim predcima, odnosno znamo, mrtvi su. Ali gdje su njihovi krvnici i njihove grobnice. Tragedija kroz koju smo prošli nije bila prva, a ni zadnja, već je bila uvod u godine koje su krenule, ali važno je napomenuti, opstali smo kao narod na svome teritoriju i zlotvori nas nisu uspjeli uništili. Mnoge mlađe generacije, osim onih koje to roditelji i obitelj ne uči od malih nogu vjerovali ili ne danas ništa ne mogu naučiti o Bleiburgu. Reći će za to postoji predmet povijest u školi, ali važno je napomenuti dok o Titovoj biografiji u knjizi stoje napisane dvije stranice, o Bleiburškoj tragediji možete vidjeti smo tekst od točno 13 rečenica, bez ijedne slike. U tome tekstu ne piše da su Partizani počinili zločine, već da su zarobljeno stanovništvo vratili u Jugoslaviju. Zbog koga se i danas skriva istina? Na to pitanje ne znam i nemam odgovor.
Svi oni koji su sanjali samo jedan san, slobodu, a nisu je doživjeli, neka gori vječan plamen… Niste zaboravljeni, živite u našim srcima.
Duše će nas pradjedova bodriti vjerom obilatom
Kličući nam iz grobova; HRVATSKA HRVATOM!
Post je objavljen 14.05.2007. u 13:01 sati.