Marketing
Slobodno penjanje
Slobodno penjanje je sport proizašao iz alpinizma osamdesetih godina. Svjetska organizacija za upravljanje planinarenjem i penjanjem UIAA 1987. godine osnovala je specijaliziranu komisiju CEC sa zadatkom da upravlja i razvija slobodno penjanje.
Godine 1985. u talijanskoj Bardonechiji održano je prvo natjecanje u ekstremnom slobodnom penjanju. Prvu godišnju seriju natjecanja za svijetski kup organizirao je CEC 1989. godine u Velikoj Britaniji. Svjetsko prvenstvo održano je prvi puta 1991. godine u Frankfurtu.
U Hrvatskoj sportskim penjanjem upravlja Hrvatski planinarski savez – Komisija za sportsko penjanje. Prvo natjecanje kod nas u Hrvatskoj održano je 1986. na splitskom Marjanu.
Definicija
Ako se penjete uz stijene bez pomoći užeta, koje podupire vašu težinu, tada ste slobodni penjač! I u slobodnom penjanju se često koristi užad, ali samo za osiguravanje od eventualnih padova, a penjanje se odvija isključivo korištenjem prirodnih oblika stijena koje služe kao hvatišta. Slobodno penjanje uključuje sportsko penjanje, klasično penjanje i bouldering.
O Bouldering-u
Bouldering – samo ime je nastalo od engleske riječi boulder što znači – veći samostojeći kamen, stijena. Bouldering je najjednostavniji oblik i sama suština slobodnog penjanja. Nema užeta, nema pomagala, samo penjačice, magnezij i Majka Priroda. Bouldering je savršeni uvod općenito u penjački sport. Može se prakticirati na bilo kojem komadu stijene dovoljo niskim da se izbjegnu eventualne ozljede u slučaju pada. U biti, boudering je čisti pokret, uzbuđenje gimnastičke reakcije sa malo ekstremnosti, odnosno rizičnosti. Sam sport je i praktičan jer gdje god da ima stijena ima i boulderinga. Bouldering zahtjeva niz ekstremnih pokreta koji se koji puta mogu zaredati jedan za drugim. Stoga ga neki penjači prepoučuju kao idealni trening za veća penjanja sa užadi. Bouldering nije dobar samo za uvod u penjački sport, već i idealan trening za penjače najzahtjevnijih penjačkih disciplina.
Oprema
Minimalistička oprema koju zhtjeva ovaj sport je: vrečica za magnezij, prostirka u slučaju pada i penjačica. Vrečica za magnezij nam je potrebna radi toga da bi smo gdje imali staviti magnezij koji nam je prilikom penjanja potreban protiv «sklizanja». Ali boulderaši zajedno sa vrečicom za magnezij oko pojasa nose i staru četkicu za zube kojom bi odstrugali višak magnezija ili očistili hvatište od lišajeva ili nečistoća, da bi se mogli uloviti. Prostirka u slučaju pada nam je potrebna radi suspenzije udarca sa manjih visina jer svaki pad boulderaša završava na tlu. Prostirka za pad pjenaste je gume koja pruža sigurnost od pada sa većih visina i smanjuje nagnječenja i ogrebotine. Zatim penjačice koje predstavljaju drugu «kožu» na stopalima a moć prijanjanja im je takva da predstavljaju drugi par ruku. Moderne penjačice se dijele na dvije skupine, sa mekanim i tvrdim potplatom. Penjačice sa tvrdim potplatom djelomično se odriču osjetljivosti u ime čvrstoće, no u njima je lakše stajati na rubnim dijelovima stijene ali u tim ćete cipelama imati osjećaj kao da imate čizmu, a osjetljive penjačice omogućuju nevjerojatan osjećaj na različitim stijenama a osjećaj je kao da imate balerinke na nogama.
Tehnike
Da bi se istrenirali za bilo koju vrstu uspona s užetom ili samo poboljšati svoju tehniku boulderinga, postoji nekoliko elemnata koje treba poznavati. Ali uvjek vrijedi prvo i osnovno pravilo penjanja, a to je: «ostani opušten i usredotočen».
Skok
Skok se izvodi kada nam fali nekoliko centimetara da bismo dosegnuli hvatište, obično je to oko petnajstak centimetara. To je onda trenutak za izvođenje dinamičnog skoka ili samo skoka. Ova kretnja je jedna od najkorisnijih u slobodnom penjanju, a radi svoje opasnosti treba je prvo istrenirati u bouderingu. Skok se koristi tako da prvo ispružimo ruke i spustimo tijelo prema stopalima. Drugi korak je taj da se koncentriramo i izdahnemo u trenutku skoka, treći korak je odgurnuti se sa stopalima prema gore, ne rukama, i četvrti korak je fokusirati se da uhvatimo hvatište i da ne skočimo predaleko.
Osiguravanje
Tkz. oiguravatelj pomaže drugom bouldererašu usmjeriti njegov pad prema prostirki ili ravnoj podlozi. Osiguravatelj stoji iza penjača i spreman je da ga u bilo kojem trenutku usmjeri ili pridrži prilikom pada. Nikad se ne smije hvatati penjača koji pada jer bi u suprotnom mogli završiti ko palačinka, plosnato. O kvalitetnom osiguravatelju uspon ovisi kako će završiti, sa prelomljenom nogom ili nečim još gorim.
Padanje
Penjači moraju imati na umu da je i pad umijeće za sebe, da isto tako kako je umijeće popeti se tako je i umjeće pasti. Izvježbavanje pada je isto toliko važno koliko i izvježbavanje uspona, svijest o tome u kakvom ste položaju prije pada i tijekom pada može nas sačuvati od loma. A nekoliko savjeta za pad su: prilikom pada pokušajte biti uspravni ali da su vam noge dolje, ne gore, probudite svoje mačje reflekse, vježbajte lagani pad na stopalima.
Penjački žargon
Slobodno penjanje ima svoj zaseban žargon, poznavanje nekih izraza posebno ovih tehničkih, od velike je važnosti, a mi ćemo navesti samo one zanimljive.
Tramvajac: prirodna formacija stijena koja nudi sigurna i velika hvatišta i obično ih ima u nizu., Ključ: najteža kretnja ili serija kretnji na ruti., Napumpan: to je izraz kada su mišići podlaktice otečeni, kada oteknu od napora i poslije toga obično slijedi pad. Zahvat petom: majmunolik zahvat kada petu postavljamo visoko, često iznad glave kako bi iznjeli težinu, koristi se i kod kutova ili na hvatištima u svrhu ravnoteže. Rupa: mala rupica u stijeni u kojoj stane jedva jedan prst. Prevjes: lice stijene koje je iznad naše glave i koje u koso pada prema nama, boulderi ga često nazivaju strop jer izgleda poput stropa.
Post je objavljen 14.05.2007. u 08:18 sati.