Pregled posta

FARSA

CRVENI I CRNI

Čak ni zajednički neprijatelj ovdje više ne pomaže. Klasično modernistička vremena binarne logike su prošla. Nikakav “mi” se ne da konstituirati iz opozicije prema “njima”, nikakvo sebstvo ne nastaje u odnosu na Drugo i nikakva unutrašnjost u odnosu na izvanjskost. Današnji društveni sukobi i političke borbe više ne poznaju nikakav noseći antagonizam na koji je moguće svesti sve druge društvene sukobe.

Boris Buden

Tvrdnja da je sukob crvenih i crnih temeljni sukob hrvatskoga društva na koji su svodiva sva ostala društvena proturječja ideološka je fantazma koja strukturira socijalnu stvarnost Hrvatske.

Nemanja

Stvari u kulturi na lijevo i desno dijele uglavnom oni kojima je tako lakše misliti. Ne mislim, naravno, da ta opreka ne postoji, ali mi je jednako tako zanimljivo tko je i zbog čega aktivira i šalje u optjecaj. Jedan dio priče skriva se u raspodjeli moći i profiliranju diskurza. Mediji su vrlo jasno – reklo bi se onako flah, novinarski - definirali stvar: ako si za Haag, onda si lijevo; ako si protiv, onda si desno. I kad je ta mantra jednom zaživjela, sve je, kao, preko noći postalo jasno. Strašno.

dr.Dean Duda

Zanimljivo je da se HDZ i SDP, ako se već inzistira na nekakvom prasukobu koji bi čuvao eho klasne borbe (jer to su kategorije u kojima jedino protagonisti hrvatske politike znaju misliti), ne javljaju kao zastupnici kapitala i rada! Ne! U ovom projektu društvenog dizajna suvremene Hrvatske, HDZ i SDP oslanjaju se na nekakve mutne reminiscenicije o ustaštvu i partizaniji, o nacizmu i boljševizmu, izvodeći svoju poziciju iz ovdašnjih najdubljih povijesnih i psiholoških atavizama: kao da se članstvo tih čuvara nacionalnog i socijalnog identificira sa svojom skupinom subkulturno, iracionalno, pred- i ne-razumski, poput navijačkoga plemena, a ne svijesnim posredovanjem svoga političkog interesa! Oslanjajući se na nejasne strasti koje prate raspravu o nacionalnoj povijesti, a ne na jasnu pojmovnu refleksiju o njoj, HDZ i SDP proizvode circulus vitiosus te povijesti: ovdje povijest nikako ne može učiniti iskorak iz prošlosti, iz separatnih jugoslavenskih obračuna II. Svjetskog rata! Uz pomoć ovako glupe istine o nama samima, u Hrvatskoj je moguće ne samo lagati, nego i vladati ad infinitum. To uostalom i jest namjera jedne i druge zainteresirane stranke/partije; učinak je notorna i potpuna suspenzija demokracije: Hrvatska je teatar sjena. Mala cijena za izborenu samostalnost i živu glavu na ramenima, zar ne? Prvo je poklon crnima, drugo crvenima. A da je ovdje ikakvog Građanina, jedni bi bili lustrirani i po zatvorima zbog raseljavanja, progona... i ubijanja Hrvata jer su Hrvati, a drugi bi im doskora pravili društvo zbog raseljavanja, progona...i ubijanja Srba jer su Srbi. Umjesto toga, na djelu je povijesna pomirba dvaju revolucionarnih ekstremizama. Tragična hrvatska povijest počinje se opetovati kao farsa.

Dragi blog

IDEOLOŠKA FANTAZMA

PROJEKT STANKOVIĆ

Markiz: Ima li onda razlike između Bage i Stankovića?

Ima. Supstancijalne. Stanković ugosti Sinišu Cmrka da bi ga za potrebe HRT-ovih sponzora usred sezone "Turbo Limach Showa" izmirio sa suradnicom koju je histerik ošamario pred djecom. Stanković ugosti predsjednika koji priča, nomina sunt odiosa, o Žužulu, a u pozadini na LCD monitoru upravo u tom trenutku redatelj nakjua Miomirovu sliku. Stanković ugosti Bandijarsa čim je izbila frka oko Cvjetnog.
Kao što vidiš, to je radikalno drukčiji pristup: tamo gdje Bago prekida goste da bi došao na glas kao tough guy, Stanković spokojno sluša jer je najbitnije poene već osvojio dogovorom oko emisije. Stankovića odgovori ne zanimaju jer su pitanja dogovorena; Bagu ne zanimaju jer su samo ona važna!
Ali, u svemu je tome više od činjenice da Stanković funkcionira kao džuboks, ubaciš žeton i stisneš želju, važna presudna okolnost da je Stanković projekt: Aca je dio integralne, multimedijske scene, kojom ravnaju underground overlords, i koz njegovu se emisiju, kao i kroz "Latinicu", obavlja dobar dio transmisije želja i volje političke kabale. Recimo, zadnja emisija: ni sat vremena po završetku emisije, evo na portalu "Jutarnjega lista" dvije kartice taze EPH-ova izvješća o Stankovićevom razgovoru s Rudićem, sve u znaku pitanja: Treba li ustanoviti Hrvatsko-Srpsko-Crnogorsku vaterpolo ligu! Ne mogo Jugoslaveni dočeti pa to ti je!, kako ligu, tako ni kraj emisije, a već je članak spreman za tisak! Ne postoji niti jedan jedini tv-novinar u povijesti televizije u Hrvata čija je svaka emisija drugoga dana uredno u JL sažeto prepričana, osim naravno Aleksandra Stankovića. Čudi me da pošteni Kuljiš i o tome ne napiše nekakav esej; zapravo, čudilo bi me da napiše. Pavić i EPH štite svoje. Tako i treba. Kao što vidiš, Bago je za Acu boranija. Aca bi daleko dogorao, da se paradigma ne mijenja: sva ova histerija koja započinje, ovi događaji oko Boljkovca, ova predsjednikova intervencija oko Jurčića, jučerašnja Hloverkina emisija, sve to govori da je svima ipak sve jasno. Možemo se još neko vrijeme za potrebe mira u kući pretvarati da je svatko tko spomenue Udbu istom ustaša, ali Jugoslaveni neće još zadugo biti sinonim građanstva: Tuđan jest bio lopov, ali to ne znači da sam 2000. glasovao za Šerbedžiju. Taj prostor građanstava, ta pukotina koja otvara mogućnost puta između ekstrema, a onda i emancipacije i HDZ-a i SDP-a u stranke, recimo, kapitala i rada a ne mutnih predodžaba o nasljeđu dvaju totalitarizama, jasno se sada nazire. Naime, odrasta generacija koja biološki ima pravo kazati: mi govorimo u ime naše građanske pozicije. I tada će stari moj početi sumrak bogova.
Neki dan sam sjedio među desetak vodećih hrvatskih bankara, poduzetnika etc., i samo jeodjednom doletjela rečenica: potrebno je par desetaka ljudi, samo par desetaka da sve ovo pometemo.
Samo sam otpio gutljaj mineralne i pogledao u daljinu.

DIVIDE ET IMPERA: PERPETUIRANJE PODJELA

"Uglavnom, te se dvije imbecilne nehumane ideologije, fašizma (nacizma) i komunizma međusobno popomažu i perpetuiraju: jedna drugu proizvode! S kojim ciljem! Pa, dovraga, dečki još nisu mrtvi."

hi-fi NEMANJA 24.04.2007. 10:27

Neke od tema koje se ovdje valjaju ja sam već odvano apsolvirao kroz diskusije na 45 lines, u jednom od svojih znamenitijih avatara, kao Dragi Blog naravno. Evo recimo sitnijih pojašnjenja o Anit&fašizmu, u reakciji na jedan citat iz davnašnjeg teksta Branka Vukšića; leksik je zericu izrazitiji, ali, strasti su to, krv uzavre:

"A od političkog se grijeha ne čisti samo oprostom, već i odstranjivanjem iz javnog i političkog života onih koji su u vrijeme komunizma sagriješili (ne)činjenjem. Lako je bilo odstraniti one u tuđim, recimo, SDP-ovim redovima. Ali kako se ponijeti prema bivšim udbašima, špiclovima, egzekutorima, naredbodavcima, generalima i kaplarima u redovima pobjedničkog HDZ-a?! Ako Račan kao visoki dužnosnik komunističke vlasti snosi odgovornost za Gotovca, Čička i tisuće drugih zbog mišljenja zatvaranih Hrvata, može li se Tuđman, kao visoki časnik jugoslavenske vojske, amnestirati od odgovornosti za Bleiburg? Teško. Ako Tuđmana od odgovornosti iskupljuje držanje sedamdesetih i osamdesetih, onda Račanu u prilog ide kraj osamdesetih i početak devedesetih. Račan je pripremio teren da Tuđman mirno preuzme vlast."

Recimo, u ovom je citatu sve idiotizam:
1. Franju Tuđmana, kao partizanskog majora, ama baš ništa ne tereti za zločin na Bleiburgu. To što Vukšić misli da ga dovoljno optužuje pripadnost antifašističkoj vojsci, partizanima, vrlo je zanimljiva vijest za šefove onih koji su ga instalirali na Z1: baš će biti zanimljivo slušati kako je Duško Ljuština objasnio Vukšićev stav Milanu Bandiću, da bi ga ovaj mogao prenijeti Stjepanu Mesiću.
2. Kada bi Franjo Tuđman imao ikakve veze sa zločinima na Bleiburgu, ništa ga na ovom svijetu ne bi moglo amnestirati, a najmanje bi to bila ideja hrvatske države, njeno ostvarenje ili Tuđmanove zasluge za nju: to jest ideja-vodilja mnogih udbaša koji su tako pronašli utočište u suvremenoj Hrvatskoj, ali, u tome i jest mizerija današnje Hrvatske: hrvatski su nacionalisti, u ime ideje te države, morali ekskulpirati vlastite krvnike! Kako nemoralno, kako nenormalno, kako nehumano, kako nepravedno, kako nepravično... kako bijedno! I opet je zanimljiva Vukšićeva nenadana nacionalistička logika: za njega je Hrvatska Država ono s vrha i svrha sveg ostalog dobra, platonički ideal koji samim sobom iskupljuje sve grijehe svijeta. Moram li posebno spominjati da nas je Haag podučio da tome tako nije? Recimo, za mene je, kao što sam ovdje već pisao, cijelokupna NDH nedostojna jedne jedine kapi krvi neke male Ester. Jebeš takvu državu, skjuz maj frenč, za koju moram pobiti sve Židove u njoj (ili Rome, Srbe, bilo koga Drugoga)!

Dakle, ovaj argument je sasvim idiotski, baš koliko i onaj prvi: niti pripadnost partizanima Tuđmana optužuje za zločin na Bleiburgu, niti ga obnova hrvatske države od toga može amnestirati! Nevjerojatno je koliko je imbecilna i nakazna Vukšićeva logika, ali, to je taj malograđanski šovenski hrvatski mentalitet, to je taj inverzni svijet naroda zakašnjelog u povijest: ovdje se i dalje čini da je Hrvatska za II. Svjetskog rata vodila neki svoj separatni, apartni rat sa Srbijom, da nikada nikakvih fašista, nacista i drugih nije ni bilo! To je taj autizam koji Hrvatskoj i u 21. stoljeću priječi napraviti korak naprijed iz 1941.: ovdje se još uvijek vodi rat ustaša i partizana, i argumentira (uostalom i opet idiotski): Jest, imali smo Jasenovac, ali i Bleiburg. Zašto idiotski? Zato jer NDH zaista nije nužno morala imati konc-logore i tvornički klati Židove, Srbe, Cigane, komuniste...Ta nesposobnost suočenja s vlastitom krivicom ne samo za zločine genocida u II. Svjetskom ratu nego i za gubitak hrvatske državnosti izazvan tim zločinom, autentičan je ustaški kretenizam. Nevjerojatno je to: dobro, ako nikako ne mogu shvatiti Tita, kako ti idioti sebi ne postave pitanje Mačekove pozicije?! Ali, to nije moj problem. Moj je problem konstatacija da u Hrvatskoj i dalje ima imbecila koji bi bili spremni braniti poziciju ustaškog pokreta. Dapače, ima ih koji tu poziciju, kao Vukšić, brane ni ne shvaćajući da to čine, ne osvješćujući temeljne pretpostavke svog rezoniranja! Vukšić ima nečelno pravo kad zahtjeva lustraciju, ali sve ostalo je notorni kretenizam: niti bi trebalo lustrirati antifašiste zato jer su bili dio partizanske vojske, koja je Vukšiću očito nekakva jugoslavenska vojska nasuprot eminentno hrvatske, ustaške vojske, niti bi se zločincima poraća zločin trabao praštati samo zato jer su se naročito angažirali u obnovi hrvatske državnosti! Grijeh protiv Hrvatske nije ono što bi se tu imalo lustrirati, halo, imbecili! Nema posebnog zakona, budale, eeeeeej, kreteni, halo, nema ga za Hrvate, mimo Turaka, Uzbeka, Amera ili Eskima i drugih Patagonaca!
Vukšić inače nije blesav dečko, ali ovdje nevjerojatno griješi: on bi da se lustrira onaj koji je sagriješio protiv Hrvatske, pa čak i nečinjenjem! Pa to je da se cijeli svijet oko nas sjati i dodjeli nam tutora a državu pretvori u protektorat! Ovakva nedotupavost zauvijek će poštediti zločince! Oni koji su raseljavali, mučili, hapsili i ubijali ljude samo zato jer drukčije misle ili zato jer se bore za samostalnu Hrvatsku mirno će umrijeti u krevetu! Jer, umjesto da ih se sudi u ime jedne jedine pozicije s koje uopće mogu biti suđeni, u ime beskrajne vrijednosti apstraktnog Zakona kojemu je svejedno je li ubijen Hrvat ili Srbin a da bi se ubojici sudilo za ubojstvo čovjeka, u ime onoga dakle što uopće strukturira svako građansko društvo, ovdje se zahtjeva suđenje u ime onoga što takvo društvo osporava: u ime neke partikularnosti koja nikada ne dosiže razinu općosti, pri tome isključujuće sve drugo! Partikularnosti koja se kao općost može pojaviti jedino u ideološkoj formi, uzurpiranjem i lažnim predstavljanjem za univerzalnu vrijednost, što je očit problem i današnje Hrvatske: Umjesto da se partizani shvate kao antifašistička vojska, a sama pripadnost vrhu HDZ-a koncemo osamdesetih kao činjenica koja ničim ne amnestira od zločina počinjenih u socijalizmu, ovdje se antifašizam i partizanija eo ipso doživljavaju kao izdaja hrvatskih interesa i neka partikularna jugoslavenska stvar s kojom pošteni Hrvat ne može imati ama baš ništa, a hrvatski se romantični nacionalni pokret s kraja osamdesetih (ha, ha, ha, koje ironijie: u vrhu nema nikog tko nije udbaš, a pričamo o nacionalromantizmu!) doživljava kao univerzalna pokora za sve grijehe od 1945. do 1990.! I onda se čudimo! Čudimo se što nas svijet ne jebe ni pol posto kad mi ne uvažavamo osnovni simbolički pakt koji definira današnji svijet: činjenicu pobjedničkog antifašističkog savezništva, laprdajući tom svijetu o velikom nesnalaženju maloga naroda koji je u zadnja tri klanja u ovom podneblju ne samo bio na krivoj, poraženoj strani, nego je k tome i posve nesvjestan te činjenice.
Jebiga, ja jesam Hrvat, dapače 1989. sam radio s Degoricijom u Baraci, ali zaista ni onda ni sada nisam imao pojma da imam posla i s idiotima: ne doduše s Degoricijom, Jožom i dečkima, koji su bili i ostali sve samo ne bedaci i kojima bi ove imbecilne nacionalističke glavusine imale ljubiti noge upravo po njihovom kriteriju zasluga za nezavisnu Hrvatsku, nego s nepreglednom kolonom takvih idiota koji i dan danas misle da je 1945. zbog Bleiburga poražen antifašizam, a da je 1990. u ime Hrvatske oprošten grijeh onima koji su otrovali Stepinca, recimo!
Što se drugog tiče, kako želite, odite gore Bozaniću pa njega pitajte zakaj se ne inzistira na namirenju duga.
Što se prvog tiče, čujte, prijatelji, a što vi mislite zašto Hrvatska ne osudi nikoga za zločine Križnog puta? Vi mislite zato jer su krvnici dio hadezovog establišmenta? Moguće. Ali to nije točan odgovor.
Točan odgovor glasi: Dečki moji, pa nisu Englezi zaboravili tu 1945.! Samo mi drkajmo po antifašizmu i rehabilitaciji ustaštva kao autentičnog hravatstva i sve bu u redu.
I to kakvom: na Bregani će biti 15 kilometarski, recimo!

hi-fi NEMANJA 24.04.2007. 17:10

Sljedi još jedan kopipejst s 45 lines. Iz rasprave s nekim tamošnjim sezonskim ustanikom. Zapravo, nije bilo rasprave: taj je nešto trubio, onda sam ja napisao što ovdje prenosim, i tak...čovjek je valjda i sam obnoć od Ante fašista postao antifašist. To je valjda metanoja, ne znam. Bilo kako bilo, nije se više javljao.
Ovo je moj mali prilog tvojoj pravednoj borbi po šumama i gorama.

Dečki, ispričavam se ali volio bih jednom za svagda u Hrvatskoj objasniti što je to antisemitizam i kako izaći na kraj s njime. Za početak, reći ću da sam ja Hrvat, jer to je ovdje očito jako važno biti. Dakle, evo kaj je antisemitizam:
Antisemitizam je kad između 1941. i 1945. u Jasenovac odvodite neku malu Ester ili Ingu ili Danieala ili Mošu...itd.itd...itd.itd....itd...i odvodite ih i odvodite, a samo zato jer su Židovi, i, onda ih ubijete! E, vidite, to je antisemitizam.
Kako to sankcionirati?
Metkom u glavu!
Svakome tko je prolio makar kap krvi nekog djeteta (govorim sada samo primjerom!) samo zato jer je npr. židovsko, treba isti čas, bez oklijevanja, ispaliti cijeli šaržer u glavu.
Vjerujte mi, ja bih to učinio. Kunem vam se.
I onda bih se rado s mojim - da, ja sam i katolik! - i Stepinčevim dragim Bogom porazgovarao o tome što je s mojom vječnom nagradom! Jer, ja mislim da bih je upravo tim činom zaslužio. Ta, ako to nije borba Dobra protiv Zla, onda ja ne znam što jest!
Nadam se da sam bio posve jasan.
(...)
Iako si ti stari moj ridikul, evo da i tebi nešto objasnim...
Prestani više, za miloga boga, stalno prisvajati taj hrvatski narod kao da smo svi tvoji sinovi!
Pepeo tvog naroda? Nisam znao da ti imaš patent na hrvatstvo! Osim toga, koji to pepeo i kojeg naroda?
Vidiš, tijekom drugog svjetskog rata jedan se moj djed borio protiv fašista: jebali su ih, ne znam je li ti to poznato, ti tvoji fašisti, s kojima je tvoj dio naroda u Italiji isporučio moga djeda i moj dio naroda Ducceu, dosta dugo su ih zajebavali, mislim Italijani Hrvate, tamo po Istri, a onda je moj djed s ekipom odlučio malo jebati mater Ducceu i njegovom narodu. Drugi je djed, također Hrvat, po Bilogori ratovao s tvojim djelom naroda, našeg hrvatskog, jer je tvoj dio naroda služio Nijemcima, nacistima, pa je to mom djedu valjda išlo nakurac. Uglavnom, moji su i po Istri i po Bilogori i Slavoniji ratovali s fašistima i nacistima. Ne znam koji je kurac radio tvoj dio naroda, ali to nije važno: iznad toga naroda, malog, hrvatskog, i njegovog zakašnjelog prispjeća u povijest, bila je jedna veća povijest: II. svjetski rat! Ali, tvoj je dio naroda očito autistično vodio neku svoju bitku u nekoj svojoj separatnoj povijesti, u kojoj ste mislili da se u tom ratu radi samo o obračunu sa Srbima. Očito, drugi dio naroda nije bio tako kratkovidan, jer, vidiš, neki su već 1941. počeli rat s nacistima i fašistima, a ne sa Srbima i Židovima! I to je sve.
Kužiš kak je to lako! Anagonisti nisu bili drugi narodi i narodnosti, nego idologije: nacisti, fašisti! Zato prestani više govoriti kroz figuru i kategoriju naroda, pogotovo patetično i morbidno, spominjući pepeo tvoga naroda, jer je dobrom dijelu ljudi (to je malo općenitije od naroda, je li?) tada bilo važno oduprijeti se fašistima i nacistima. Možda su se neki borili i protiv OKUPATORA, što misliš? Možda, OK, priznajem, i protiv drugih NARODA: Nijemaca i Talijana, ali, čuj, moraš priznati da ni Nijemci ni Talijani nisu bezostatno tih godina nacisti i fašisti, zar ne? Sve u svemu, ako misliš da je HRVATSKI NAROD najebao na Bleiburgu, htio bih te pitati što je s ostatkom, zapravo većim djelom hrvatskoga naroda koji nije bježao prema Austriji? Koji je to narod? Čiji? To nisu Hrvati? Moj djed koji je bio u ratu protiv fašista, koji se tukao protiv Ducceove Italije nije Hrvat? To odlučujete vi, krilnici i bojnici? Odlučujete vi moj kurac, stari moj, i kao što vidiš nitko to ne jebe ni pol posto ni u ovoj zemlji a ni van nje.
Ja bih na tvom mjestu u oporuci napisao da me zakopaju s pola tone kravljih govana na lijesu i uokolo njega. Jer, ti ni kao mrtav nećeš biti dovoljno đubre da si nad grobom travu održavaš.
Bolje se kremiraj. Tako da pepeo tvoga naroda jednom za svagda raznese vjetar.
I daj, crkni više! Jebote, guraš se po tramvaju, zazimaš klupe po parkovima, namjerno čekaš po dva-tri puta za jedan te isti račun po pošti i bankama, a groblja zjape prazna! Stvarno si više dopizdio svima. Pitaj rodbinu.

NEMANJA 17.03.2007. 03:41

Za kraj, štiklec: Imam dokaze, i to liepe fotografije i tekstove emigracijskoga tiska, da sam prvi dalekovidni auktor neke reportaže s Bleiburga u tada još nimalo nezavisnoj državi Hrvatskoj. Jebiga, poštenu inteligenciju vole ljudi na raznim stranama. Kad je Crljen došao u Hrvatsku, recimo, da ispričam vama nevježama tek jednu kratku priču koja se zove anegdota - da, ne znate vi tko je Danijel Crljen: kolokvijalno, vele da je bio Pavelićev šef promičbe; zasigurno je bio jedan od pregovarača s Englezima na Bleiburgu; pokojni - a tom smo prigodom napravili poduži javan razgovor, posjetio je HSP i Paragu; Crljen je dosta ljutito sugerirao Paragi da se ostave ustaštva: Mi smo bili ustaše, vi s tim nikakve veze nemate. Nije to kazao zbog ponosa i svojatanja patenta na ustaštvo. Nasuprot, htio je tu stranicu zatvoriti.
Ivo Korsky je bio još pametniji. I s njim sam napravio jedan takav razgovor.
Jedino je Pšeničnik, uz Pavelićevu kćer, bio na starim pozicijama, ali, i to su bile višedesetljetne oprobane fraze starca koji je dočekao obnovu hrvatske državnosti; zapravo ga razumijem, i - što će sada mnogi teško shvatiti nakon gornjih stihova - nekako je i pravedno da su dočekali tu samostalnost.
Složena je ta naša povijest i puno je toga mutnog u nama, ali jedno je, barem meni, uvijek nedvojbeno: Država za koju bi bilo potrebno proliti jednu jedinu kap krvi nekog čovjeka samo zato jer je druge nacije, vjere etc., nije dostojna postojanja.
Ova država nije nastala s tom inspiracijom: u Domovinskom ratu je, kao što veli stari Joža Manolić, obranjena hrvatska obnovljena državnost. Oni koji su bili protiv te državnosti, bili su neprijatelji, sasvim irelevantno koje vjere, nacije, rase itd...
Srbima je danas manje stalo da dokažu suprotno no Jugoslavenima. Logično: većina Srba danas ipak ne misli da je Srbija do Virovitice, Karlovca, Karlobaga. Jugoslaveni pak svi misle da su hrvatske granice razorile njihovu zemlju.
Zato, zbog Jugoslavena, nema mira pod lipama. Ne zbog mene, i sličnih. Ne jebem ja po tavanu. Jebe Nino Pavić.
Hrvati su stoljećima živjeli s Mađarima u istoj državi, Mađari igraju bolji vaterpolo do Srba, ali, nikome nije palo na pamet postaviti pitanje moguće jedinstvene vaterpolo lige Hrvata i Mađara. Čim je Rudić osvojio zlato s Hrvatskom, eto ti veličanstvene ideje o još jednoj sportskoj uniji sa Srbima i Crnogorcima. Ne mogu Jugoslaveni bez Jugoslavije. I što je najgore, uzurpiraju sav prostor građanskog, ne dopuštaju recimo da postoji neka hrvatska, kao što je notorno antifašistička, civilizirana, građanska pozicija! Ne, to se oni skrivaju iza antifašizma, zagovarajući, kao što je naslutio i Miljenko Jergović, žestoki jugoslavenski fašizam kojemu smeta podjednako i sve srpsko, a ne samo hrvatsko! Naciji! Smetaju im sve nacije osim vlastite, koju prešućuju! Govnari: ljudi koji se srame svoga porijekla!
Umjesto da ga dovedu do pojma, priznaju i javno ga artikuliraju. Možda bi tada i Srbi i Hrvati, i u Hrvatskoj i s obje strane granice, konačno opet živjeli normalno, kao što su živjeli stoljećima prije tog idiotskog 20. veka!
Ja čak nemam, evo, ništa ni protiv tih Jugoslavena, pod pretpostavkom da obuzdaju svoj nacionalizam: ta, to je ionako Hrvatski patent, Berk veli i najpametnija politička misao koju su Hrvati u svojoj povijesti uopće domislili, ali, stvar je propala, abortirala u Beogradu, i prvi i drugi put, jer je jugoslavenstvo shvaćeno tek kao alibi za velikosrpstvo, i inzistirati danas na tome da Hrvati šutke trpe ove jugoslavenske proplamsaje kao licemjernu lekciu o multikulturalnoj nadnacionalnog građanskoj kozmopolitskoj snošljivosti, zaista je kap koja preliva čašu: potiskuje se i kinji to hrvatstvo, opet se gura u podrum podsvjesti, dok ne brizne ponovo u nekom eruptivnom povijesnom ekscesu.
Dovoljno bi bilo dopustiti mogućnost da netko bude Hrvat ili Srbin, da mu jednako budu strani svi totalitarizmi, da mu je samorazumljiv antifašizam kao pretpostavka civilizacije u kojož živi, i da taj Hrvat ili Srbi može biti demokršćanin, liberal, republikanac, socijaldemokrat...bez ikakve potrebe da bude ustaša, četnik ili partizan.
Je li to prevelik i naivan zahtjev?
Očito, čak i za današnju hrvatsku državnu politiku - jest!
Jer, pod izlikom da se vode nove ofanzive protiv vjetra s Dinare i crnih legija Marka P. Thompsona, zapravo se osporava bilo kakve mogućnost procesuiranja bilo koga tko je ozmeđu 1945. i 1990. u ovoj zemlji ubijao i Srbe i Hrvate jer su bili neistomišljenici (Informbiro) ili naprosto krive nacije (Proljeće).
Uhitite Thompsona ako mislite da zaziva ustaštvo i fašizam! Dajte već jednom. Što čekate? Gdje je tu pravna država? U čemu je problem? Ja bih to učinio odmah, da mislim to što današnja državna politika govori.
Ali, ustaše su ovdje neopodan moment perpetuiranja vlastite povijesne neophodnosti! Jebiga, ne koriste u zatvorima! Ta, nekom će pasti na pamet: dobro, sad smo pospremili naciste, a što je s boljševicima?

hi-fi NEMANJA 24.04.2007. 17:55

Pustimo proganjanje Hrvata, i prije sedamdesetih, i tijekom, i poslje Proljeća, ali što je recimo s ljudima koje je Titov režim zdušno progonio, zatvarao i ubijao zato jer su - komunisti! Ta, tko će osporiti autentičnom staljinistu manjak boljševičkog žara? Simplificiram? Ne, simplificiraju oni koji nikada nisu dopustili da se, osim kao kuriozitet, dade šira slika tog Titovog sukoba sa Staljinom: danas će EPH reciklirati imbecilne ideje Dejana Jovića o povijesno logičnom raspadu Jugloslavije kao imanentoj posljedici jugokomunističke ideje o odumiranju države, ali nikome od njih neće ni u pet života pasti na pamet upitati se zašto je onda u ime te odumiruće Jugoslavije, kad je već komunistima država bila od drugorazrednog značaja, Tito pozatvarao i pobio tisuće i tisuće ljudi, ili, što je još jednostavnije, zašto je htio da mu ta nepotrebna država bude toliko velika da je planirao i Bugarsku i Albaniju u njenom sastavu? Zašto Jugosalveni o tome ne pričaju, o genijalnoj Titovoj ideji Velike Jugoslavije? Zato jer smo tu na živom pjesku jugoslavenskog nacizma: tu se preočito vidi ta ideja jugoslavenstva kao nečeg višeg od dogovora republika?
Jugoslavija se raspala jer u socijalizmu država odumirala, ali su brojni odumrli da se ona prethodno ne bi raspala!
Jugoslaveni su, oprostite ali nemam živaca, tako jeftini, da se zapravo njima uopće ne treba baviti. Jeftini, jer oni svoj grijeh uopće ne vide! To je ono monsturuozno u tom zločinu. Taj njihov alturistički nacizam: Jugoslavija je za njih toliko zanosna i intaktna ideja, nakon svega!, da bi se krv i dalje mogla liti do zadnjeg Hrvata ili Srbina, svejedno, samo da zaživi ideja veličanstvene nadnacionalnosti!
Ideja nacije u prošlom je stoljeću postala strašna* ideja. Ali, s njom se treba znati nositi: tu traumu nije uputno potisnuti! To ponavljam stalno iznova. Jer, koliko god Hrvateki izgledali miroljubivo malograđanski, baš zato, upravo zbog tog oportunizma, ovdje se sa vrlo velikom izvjesnošću možđe predvidjeti nova runda sukoba i tu nikava EU ne može pomoći.
Stvari se jednostavno u ovoj zemlji žele postavi nakaradno krivo, i to naprosto neće tako ostati: uz najbolju volju, Hrvatska ne može ponovo biti jugoslavenska republika niti republika Jugoslavena e da bi Hrvati dokazali da nisu genocidni. Vidjet ćete da sam u pravu. I, svidjet će vam se.
_____________

* Kao užasna, prepoznata je puno ranije: u punini svog razornog potencijala recimo upravo kod Nietzschea, tog genija kojeg idioti, koje li ironije, kleveću kao inspiratora nacizma: ako je itko prepoznao svu bijedu nacionalizma, to je bio Nietzsche. Ali, aktutalizaciju tih potencija - ah, čovjek je zaista prirodna aberacija: čovječanstvo ne će dugo čekati da realizira u punini svih svojih tehnički ostvarivih mogučnosti svaku ideju zatiranja svega ljudskog; kakva mizantropska rasa, mi današnji ljudi! - trebala je čekati još par desetljeća, a onda je krenulo Gabrielov princip, pa potom i rat Dachaua, Treblinke, ali i Hirsoshime i Nagasakija - budimo pošteni, i Dresdena. Ne izjednačavam kosti: govorim samo, sub specie aeternitatis, o toj nevjerojatnoj, jedinstvenoj mogućnosti današnjeg čovjeka: po prvi put Apokalipsa nije samo moguća, nego je i zbiljski moguća. Now! Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da jednom za svagda izbrišemo sve naše razlike, uništivši nas same, posve su zadovoljavajuća. Barem ćemo biti jedno u smrti: Degens una sumus!
Živjeli!

hi-fi NEMANJA 24.04.2007. 18:24




Post je objavljen 14.05.2007. u 07:06 sati.