I što sada....? Učinila sam to.Prekinula sve veze...Bila sam zadovoljna...
Sve dok te nisam ponovo vidjela.Nadala sam se barem jednoj poruci.Možda samo jednoj riječi.Makar jednom pogledu...
Dobila sam ništa.Samo pogled na tebe,sretnog,nasmijanog.Zaljubljenog...
Zaljubljenog...izgleda da stvarno jesi...Sada ste već dugo skupa.Barem za tvoje pojmove...Smiješno,ali možda si napokon počeo odrastati.
A ja?
Skrivam se...Kada sam ti blizu počnem se smješkati.Samo da ti pokažem da mogu i jesam sretna bez tebe.
Jesam li? Neznam...Čak mi i moje lice izgleda kao maska.Neprirodno bljedo.Plastično.Prazno...
Skrivam se,a zapravo sve što želim je netko da me zagrli na kraju dana. Netko tko će me bez da me mijenja.Polako počinjem gubiti nadu u to da ta osoba postoji. I,da,eto opet dramim.Opet mučim sama sebe.Nisi me vrijedan.Nikada nisi ni bio.Ali...Ostaju mi uspomene na to kakav je to osjećaj. Biti sretan...
Nažalost,uspomene nisu dosta.
Mrzim sve sretno zaljubljene,samo zato što vole.I tebe.Sretno si zaljubljen.A nisi to zaslužio.Nije fer da si ti sretan, a ja ne.Nije fer.
Ali nema veze.Cijeli život sam provela sama. Naviknuti ću se ponovo na samoću. Nadam se...
I know it's hard to tell how mixed up you feel
Hoping what you need is behind every door
Each time you get hurt, I don't want you to change
Because everyone has hopes, you're human after all
The feeling sometimes, wishing you were someone else
Feeling as though you never belong
This feeling is not sadness, this feeling is not joy
I truly understand. Please, don't cry now
VNV nation
Post je objavljen 14.05.2007. u 02:05 sati.