Marketing
*Luda...
Sluša se:
*Danas sam vila.
Hebite se, vila sam!
*Zavlačim se u nozdrve spavajućih konja, mrsim brkove hrkajučih gonića. Plešem s krjesnicama, sviram na vlatima trave pjesmu galeba, povlačim nimfe za zelene kose, danas mi nema ravne, danas sam ispunjena do vrhova koji su tako visoko da ih i nebesa podižući oči gledaju.
*Plešem s vražičcima, oni mi podižu suknju od paučine, a ja se smijem jer mi je čestitost ispod deke ostala. Štipaju me, razvlaće obraze u osmjeh, palucaju svojim crnim jezicima i pokazuju mi roge. Smijem se, a oni se još gore glupiraju. Plešemo, oni mene drže oko struka, a ja obgrlila njihova grimizna ramena. Kolo oko krijesa danas moja je struka, zanat i potreba.
*Koža mi bridi, tisuću dodira struji po njoj, pa se pozlatili i sad svjetlucam u mraku. Ja i vatra danas smo iste boje, imate mi samo zavidjeti večeras! Dva plamićka meni iza ramena, nose me kako krila ne bi umjela. Sletim na gvozdena ramena vitezova, pa im vidam rane. Nova koža se rasteže poput jedra preko rane. To moj dodir...
*Danas mi prišla Himera s leđa i Lavlja joj glava u jednom mi potezu polizala leđa, vrat i zatiljak. Sklupčala se pod mojim nogama i mirno zaspala. Samo Zmija ostala zirkati, prava Himera nikad ne zaspe do kraja.
A ja legla pored, obgrlila jednu njenu lavlju šapu, i zamislila se kao vila, pa sam sada vila. Plazim jezik onome koji ne vjeruje.
*Vjerujete li mi ?
*Vruće je, strašno je vruće večeras. Ako mi se ne prolije malo kiše na usijano čelo, moći ćete kovati iz njega što god poželite! Potkove ili oklope. Vrpce vručine obmotavaju me i stežu, pa se drzim ravno kao šiba. Treba tako, znojim se u plesu, a noge lete brže od misli, kao lastavice pred kišu, kad su največe sparine. Mogla bih i komarca stopalom u letu uloviti, pa poškakljati ga.
*A oko mene lete iskre sa krijesa što je podivljao. Diže on plave, dimne ruke do oblaka, skida zvjezde i stavlja ih meni u kosu. Igra i on, zadjenuo si cjepanicu među zube, kicoš, pokušava me pratiti, ne ide. Vrtimo se ja i moji bjesovi brže u krug nego što on pojede dva klasa žita! Meni tabani kao žeravice, pa ih lickaju talasi purpura noćne vatre.
*Prestižemo i zvjezde padalice. One stižu na svojim bijelim kočijama, i trpaju se u naše redove, mažu blatom bijele nožne prste, trgaju biserne nizove. Bjesovi im trgaju vrhove rožića i daju im, slatkiše, poslastice. Igraju i zvjezde s nama, bijelim ručicama prelaze preko znojnih leđa bjesovskih,
*A meni danas ni strijela ne može ništa, mene danas moj smiraj brani! Nosim ga na bijeloj potkošulji, i udišem njegove niti, makar to više nije smiraj sam, nego njegovo sjećanje. Pa makar igrala i do smrti, ja sam danas mirna kao vlat prosa na mjesečini.
Želi se: ...
Osjeća se: ne mogu ja to riječima tako...
Post je objavljen 13.05.2007. u 23:05 sati.