Sjedim za kompom i razmišljam o tebi. Ne mogu ti reći koliko te istovremeno volim, a koliko te istovremeno mrzim. Isti si poput mene. Igraš neke igre... kalkuliraš, razmišljaš o svakom svom potezu, želiš pobjedu, a znaš kolko je teško doći do nje. Bilo mi je lijepo imati nekoga pokraj sebe ko me kužio dapače prelijepo ali sve što je lijepo to kratko i traje. Tako je bilo i s ovim. Žao mi je što je tako. Ali tako je. Mene je boljelo, ali više ne... Krenula sam dalje... Nadam se da si i ti. Možda ćeš naći neku budalu malo veću od mene koja će trpit sva tvoja sranja i gluposti koje činiš. Ja ne želim da mene itko trpi. Voljela bi imati nekoga al mi se nitko ne sviđa. Ne volim tu bol nakon prekida. Više volim kad me netko nokautira ili me tresne svom snagom pa nastane tuča. Iako sam tip osobe koji sve rješava diplomatski. Riječi znaju boljeti, a i uspomene. Kada te netko ostavi osjećaš se kao potrošena roba kojoj je istekao rok trajanja pa više nisi od koristi. Ja ne čekam princa na bijelom konju jer na kraju dođe samo konj, a niti nisam djevojka koja je sa svakim tko joj veli da on želi biti s njom samo zato što mu se ona sviđa. Bljak! Onaj tko te istinski voli neće te nikada ostavit na cjedilu kad ga trebaš ili onaj komu ćeš moći plakati na ramenu kada ti je teško. No ja još nisam srela takvoga. I nemojte mi govoriti da ću nać nekoga . To tako ne volim! Dapače mrzim... zvuči poput sažaljenja... Brr .. Hahahah evo Dado Topić i Dragonfly vjerovali su u ljubav pa su daleko dospijeli. I tak... Kad me pitaju kakve dečke volim .... ne znam kaj bi odgovorila. Nije mi bitan fizički izgled nego samo neke vrijednosti koje ja tražim da osoba ima u sebi. U posljednje vrijeme sam dosta okružena darkerima i metalcima al ih baš ne shavaćam preozbiljno. A možda ću i ja jednog dana nać nekoga tko će mi se pridružit u mojim glupostima.... Pa valjda ima takva budala u ovom svijetu...
Post je objavljen 13.05.2007. u 22:12 sati.