Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/komsinica1

Marketing

Ne gledaj me tako,to me boli...

Ej ljudi evo mene nakon dosta vremena..nisam se javljala jel eto nije mi se dalo...sa Kristijanom je u neku ruku super a u neku nije...sad sam došla doma,bila sam sa njim vani,nismo se vidjeli 4 dana i bilo mi je teško da to nemogu riječima opisat!!! Jučer mi je bilo najgore...ja sam sa Tonkom ujutro išla u grad..tako smo malo išle trošit pare i zove mene mama da se nemoram žurit ali da kad dođem da ćemo ić kod dede...ja sam poludila...morala sam se nać sa Kristijanom a ona napala ić tamo ...i ništa odradim ja i to...dođem doma i kažem joj..."Mama ja idem van",a ona meni..."A jeli pa cijeli dan si bila vani,nemože,zaboravi nemožeš po cijele dane bit vani tek si došla i već opet ideš" i ja sam otišla u sobu rasplakala sam se,ne zbog toga šta nesmijem van nego neću vidjet Kristijana..i ja sam napala da me pusti i pustila me...i ja čekam kod vrtića da dođe i nema ga ,nema i zove Tomo,pa ja,pa Tomo i kaže on meni "Neznam šta je ovo trebalo značit a to razmisli šta" i poklopi mi i ja u plač,brijem da sam naplakala Savu...i onda ga je zvala Matea...da skratim priču krenula sam doma jel nisam imala živaca više tamo bit...i sva uplakana idem doma i sretnem njega...dođem doma i sjednem ispred kuće pišem mu poruku...a on sa motorom prolazi tamo vamo i svaki put kad prođe mi se nasmije a ja od tuge nisam mogla nabacit osmijeh...bla bla...i danas smo se našli došo je na vrijeme i razovarali smo o tome i reko je da on ne želi da ja budem tužna zbog njega,ja sam mu rekla da ako se njemu više neda nalazit samnom da mi to kaže a ne da se ja tako osjećam...reko je da kad bi se to dogodilo da bi on meni to reko ali da se neće dogodit i da se nemoram brinut...ali on mene tako nježno gleda da bi se ja mogla rasplakat kad me pogleda...on ima nešto u sebi što nema svaki čovijek...da njega nema ja neznam kako bi i di bi završila,a i da ga izgubim mislim da bi otišla pod vlak...zato ga trebam i nesmijem ga izgubit...kupio je još jednog psa...malo štene,jedva hoda kolko je mala...mjesec dana je stara...a ja ću se valjda smirit i bit će mi bolje...ma bit će samo da ovaj osmi razred prođe i bit ću da i noć vani...ja vam javim šta se događa...cmox...

Post je objavljen 13.05.2007. u 21:13 sati.