Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smirjam

Marketing

90. obljetnica ukazanja Djevice Marije u Fatimi

Image Hosting by Picoodle.com

Blažena Djevica Marija ukazivala se u Fatimi od 13. svibnja 1917.g do 13. listopada 1917.g., uglavnom 13. dana u mjesecu. Bl. Djevica Marija u Fatimi govori djeci Luciji dos Santos, Franji Marto i Jacinti Marto. Ponizna Službenica Gospodnja razgovara s poniznim malenima. To je evanđeoski stil i evanđeoska poruka. Poziva na obraćenje, proriče buduće dogadjaje koje imaju svoj izvor u grijesima ljudi, ali naviješta i nadu mira koji se postiže poniznim sredstvima: molitve, pokore, pobožnosti i povjerenja u zagovor Prečistog Srca Marijina.
A kako je izgledala proslava ove godine u Fatimi pročitajte OVDJE
***

************ Image Hosting by Picoodle.com************

********GOSPA JE ODLUČILA OSTATI*********

U vrijeme srpske agresije cijela župa Borovo Naselje bila je protjerana. Oko 250 župljana je nestalo i ubijeno. U Domovinskom ratu, nakon nadljudskog otpora hrabrih branitelja grad je pao, objekti su stradali, nesrpsko stanovništvo je protjerano, mnogi ubijeni i velik broj zatočen u srpskim logorima gdje su dospjeli i svećenici.

Ranjena Gospa odlučila je ostati u Borovom naselju

Prva granata na crkvu pala je 2. kolovoza 1991, i to iznad kipa Gospe pred čije se noge srušio dio stropa. Samo zaprašen kip župnik o. Ante Perković odnio je u jednu sobu u samostan koji je uz crkvu. Od sela Trpinje granata je direktno pogodila sobu u kojoj je bilo još namještaja i stvari. »Kip koji je bio na komodi, na komodi je i ostao, što je bilo začuđujuće, pa sam ga pomno promotrio i pregledao i nigdje ni ogrebotine«, svjedoči o. Perković. »Još sam bio snažan pa sam ga sam odnio u suteren i ondje ostavio. Tu je ostao i nakon našega odlaska u vukovarski samostan. Pri povratku 1997, kad sam došao na golemu ruševinu cijele crkve koja je - kako sam saznao - minirana, sjetio sam se toga kipa i u šali rekao braći fratrima koji su sa mnom bili: 'E, ako ona Gospa odavde iziđe, onda je čudesna!' Ne vjerujući u tu mogućnost, zaboravio sam je. Hrvatska je vojska danima strojevima čistila teren i sâm sam svakodnevno dolazio na ruševinu. Na Svijećnicu 2000. vojska me pozvala jer su našli neki kip. Brzo sam došao i ugledao baš taj kip Gospe (bilo je i drugih kojih nema). Plašt doduše oštećen, ali lice svježe kao kad sam ga ostavio. Da to je Gospa koja je odlučila ostati! Nosi ožiljke stradanja Vukovara, ali ona je tu u svojoj crkvi i mi smo tu, doduše s ožiljcima, ali smo tu."

***********************

..."Papa Ivan Pavao II, koji je duboko vezan uz svetište u Fatimi i vjeruje da mu je Gospa Fatimska spasila život u atentatu koji se dogodio upravo na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981, proglasio je u godini Velikog jubileja 13. svibnja 2000. Francisca i Jacintu blaženima. Oni su tako postali najmlađi blaženici nemučenici u povijesti Crkve."...

O smrti posljednje fatimske vidjelice OVDJE

*******************************************************



ODGOVOR

Starice mila,
živi ko i prije.
Nježno me dira
tvoja ljubav živa.
No ne znaš ti
i tebi jasno nije
zbog čega živim
i o čemu to snivam!

U vas je zima,
i kad mjesec sija
ja znam da misliš
često ko i prije
da netko neznan
višnju našu svija
i bijelim snijegom
o prozore bije.

O majko!
Po toj buri kom se drijema?
Iz dimnjaka se čuju
čudni glasi.
Ti želiš leći,
no postelje nema
i vidiš grob
u kome umrla si.

Pa sablasno cvili,
ko hor crkvenjaka
nariče i pjeva --
ta mećava-tuga!
I snijeg se taloži
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni žene, ni druga.

Najdraže od svega
proljeće je meni
i poplavu volim
u naglome toku,
kad je svaki iver
kao brod u pjeni,
a beskrajni prostor

No proljeće ovo --
moju ljubav sada --
ja slavnom revolucijom
nazivam,
i samo zbog nje
tugujem i stradam.
I samo nju
ja čekam i dozivam.

No, ova rugoba --
ledena planeta!
Nju ni sunce - Lenjin
rastopiti neće!
Zato bolne duše
tražio sam kavge
i pio svako veče.

No doći će vrijeme,
mati najslađa!
i eto nama
časa željenoga!
Nismo se zalud
latili oružja:
jedan topa,
drugi - pera svoga.

Ne misli na sve to,
i na pare.
Kakva sramota?
zar si ti to, je li?
Ja nisam krava,
ni konj, ni magare,
da bi me lako
iz štale izveli.

Doći ću sam
kad pravo vrijeme svane,
kad bude trebalo
tući po planeti.
Ocu ću dati
Stvari obećane,
a tebi šal,
pa da te na me sjeti.

Sad - mećava vije,
ko hor crkvenjaka
naričući pjeva --
vijavica tuga!
I snijeg se taloži
u vidu petaka,
a za lijesom nema
ni žene, ni druga.


1924.
prev: /Golob/

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Image Hosting by Picoodle.com
/O njemu više OVDJE/


Post je objavljen 13.05.2007. u 18:35 sati.