Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/0malecka0

Marketing

Ti iMaŠ NeŠtO OsObItO LiJePo,ŠaRaMaNtNo,sLaTkO,jEdInStVeNo.... NeŠtO ŠtO DrUgI NeMaJu I nE mOgU iMaTi- Ti imAš mEnE!!!!!!!!

Evo mene napokon.. Ma nemam vam što za pisati! Samo da jedva čekam kraj godine i ljeto!!! Škola ma sve po starom uglavnom da ne duljim al baš sve je po starom...


Heh ja malo švrljala po netu i našla ovo... čitajte ako vam se da!


Možda je prošao život cijeli
od onoga dana kad sam je sreo,
kad prvi put joj ugledah oči plave
i kosu boje pokošene trave.

Ah, pomislih, lijepa je ona,
al' ne čuh zvuke onoga zvona,
što u smrt zove polako..
A da sam znao, vječno bih plak'o.

Ruku mi pruži kao da pita:
"Voliš li rijeku i polja žita?"
I pružih ruku ruci koja pati,
i pružih ruku vapaju smrti.

I kad saznah pred kim stojim,
pred onim što živi u snovima mojim,
ispijeno i blijedo provodeći dane,
u dimu MARIHUANE.

Htio sam ljubavlju da istjeram drogu,
jer što je ona kriva Bogu?
Zvala je mjesec i zvijezde da joj sude,
željela je da voli i voljena bude.

Uzalud bijahu molbe moje,
umriješe oči plave boje..
I preklinjem odlazak onoga dana,
i zlo što nosi MARIHUANA!

Ana, djevojka plavih očiju i kose,
sa imenom što ga milijarde nose,
i što će isto jednoga dana,
otići tamo gdje je i Ana.

Na njenom grobu plakah prvi.
Riječi sve ispisah kapima krvi:
"UMRLA JE U SVITANJE DANA,
BILA JE LIJEPA I ZVALA SE ANA."

A znala je da narkomani dugo ne žive
i da se kratko svojim snovima dive.
Voljela je bosti svoje vene,
voljela je mnoge, a možda i mene..



17 KRVAVIH RUŽA

Živio je u dolini Save,
a oči je imao kao more plave..
Bio je sretan i mio,
a o svom životu je divne snove snio..
Sa cvijećem u ruci čekao je taj dan,
njegovoj dragoj bio je 17. rođendan..
Zadihan, sretan,
na trenutak je stao preko puta njenog stana..
Izađe djevojka,
lijepa kao i prvog dana..
Krene prema njoj,
no kočnica je bila premala..
Prekasno je viknula "PAZI!",
jer njenog dragog automobil zgazi..
U njenom oku zasjala je suza,
a na pločniku osta 17 krvavih ruža..



24 razloga zašto je Coca-Cola bolja od dečka!!


1. Svaka boca Coca-Cole je uvijek pod dobrim pritiskom.

2. Kako god da je promućkaš napravi se pjena.

3. Coca-Cola prija i ujutro i uvečer i prije i poslije jela.

4. Možeš je miješati sa drugim pićem, a da zbog toga ne nastradaš.

5. Okus Coca-Cole je isti i u različitim pakiranjima.

6. Koliko god da je piješ ona se ne umori.

7. Coca-Cola se ne može pokvariti.

8. Coca-Colu možeš konzumirati čim ju kupiš i ona neće pomisliti da si laka ženska.

9. Coca-Cola će strpljivo čekati da ju popiješ kada ti to budeš htjela.

10. Samo od tebe ovisi hoćeš li ju popiti sama ili ćeš je podijeliti s nekim.

11. Sa Coca-Colom ti ne može biti dosadno.

12. Coca-Cola ne može biti nervozna, umorna ili neraspoložena.

13. Od Coca-Cole ne možeš ostati u drugom stanju.

14. Ako je na prvom programu utakmica ili dnevnik, ti možeš mirno gledati film na drugom zajedno sa svojom Coca-Colom.

15. Coca-Cola ti neće zamjeriti ako kupiš neku skupu haljinu.

16. Kad ideš u goste možeš ponijeti svoju Coca-Colu, a i ne moraš.

17. Nitko ti ne broji koliko si Coca-Cola popila u životu.

18. Coca-Coli je svejedno da li ti je prvo piće i uvijek je najbolja.

19. Bez Coca-Cole se može.

20. Coca-Cola se ne buni kad je držiš na ledu.

21. Ako otvoriš Coca-Colu i ne popiješ je, ona se ne žali na bolove.

22. Svaku Coca-Colu možeš piti 5 minuta ili sat. Koliko ima takvih muškaraca?

23. Kad popiješ jednu Coca-Colu ostale ne idu na spavanje.

24. Coca-Cola nikad nema naporan dan i nikad nije umorna




Sama hodam ulicom..
Pogled mi luta uokolo i traži tebe..
Ni danas te nema..
Opet mi je suza kanula niz lice..
Bez tebe sam usamljena,
tužna poput skitnice..
Gledam u prazninu..
Moje srce te zove k sebi..
Sjećam se naših sretnih dana..
Zar smo postigli baš sve ono što smo htjeli?
Ti si opet sretan,
Imaš drugu kraj sebe..
Ja opet plačem,
jer ne mogu bez tebe..
Ostaju mi samo pjesme..
Ostaju bolne uspomene..



DVA GALEBA

Dva galeba bijela, u crnoj noći
letjeli su morem, a bura je bila..
Vjetar ih baci na jednu stijenu
i on tu osta slomljena krila..

A ona ostavi njega,
da čeka svoju posljednju zoru..
Jedino malo što snage on ima,
da se požali voljenom moru..

"Reci joj more, da je još volim..
Za sudbinu svoju ja je ne krivim..
Al' zar se ljubav tako dijeli,
ja da umrem, a ona da živi?''

On nije htio čekati zoru,
i nije htio sunce da sine..
S visoke stijene baci se galeb,
voljenom moru u plave dubine..

A život ovaj teče i dalje,
rano se jutro nad nebom budi..
Jedino ostaje istina ova:
I ptice vole kao i ljudi..





Post je objavljen 13.05.2007. u 14:28 sati.