Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/indigolulu

Marketing

Just listen to me

Nikada nisam smatrala da sam drugačija od drugih. Nikad nisam bila bolesna ali imala sma prijatelje koji isto nikad nisu bili bolesni. Moj doktor, zubar i ostali uvijek su me hvalili dok sma bila mala i davali mi poklone a sad me samo hvale. Valjda smatraju da jednoj petnaestogodišnjakinji ne trebaju pokloni...Može biti ali nije da bi se žalila da dobijem koji poklon.

Živjela sam s posvojiteljima...Čudno vama pretpostavljam ali ja sam bila sretna. Marc i Tamy su bili super roditelji. Posvojili su me kao prgavu dsesetogodišnjakinju jer je njihova kćer htjela društvo. Tara je postala moja najbolja prijateljica i stvarno sam svakim danom bila sve sretnija štoo su me posvojili. Nije mi ni smetalo to što su me iz rodnog Parisa odveli u primorski gradić Nicu. Morgansi su oduvijek živjeli u Nici a po mene su došli skroz u Paris. Cijeli život mi se promjenio kad sma došla u Nicu ali prilagodila sam se. U biti prilagođavam se zadnjih pet godina.

To jutro probudila sam se u sedam , bila je subota i inače bi se vratila u krevet kad bi se probula ovako rano ali danas je bio Tarin rođendan. Ona je još spavala. Nasmijala sam se i dignuvši se iz kreveta krenula u kupaonicu. Tamo sam svoju dugu smeđu kosu zavezala lastikom i nakon što sma sve obavila vratila sma se u sobu. Obukla sam kratke traperice i preko majce na široke bratele obukla gornji dio trenerke. Tara je još uvijek spavala.

-Ej Lu!- pozdravila me Tamy, nikad ju nisam zvala mama i njoj to nije smetalo.
-Jutro Tamy.- sjela sam za stol i popila sok što je bio na stolu.
-Tara još spava?-
-Da.-
-Nadam se da će joj se svidjeti poklon.- pomalo s nadom u glasu rekla je Tamy a ja sam se u potpunosti suosjećala s njom. Tara je iskreno bila stvarno razmažena.
-I ja isto.- priznala sam.

Marc je bio u gradu, otišao je po poklon za Tarin šesnaesti rođendan. Nisam voljela biti unutra tako da sma pozdraviula Tamy i otišla van iz kuće. Nisam se žurila jer znala sam da se Tara neće probuditi sljedeća tri sata pa sam polgano krenula prema plaži.

-Ovako..vjerovatno ste primjetili da sam nova pa evo...Otvorila sam blog, ubacujem likove ali imam jedan uvjet...Onaj koga ja ubacim treba i mene ubaciti. Ali to samo zbog toga jer ne želim spominjati likove koji ne spominju mene....Nekako mi je to glupo...


Post je objavljen 13.05.2007. u 12:30 sati.