Draga braco i sestre u Kristu,
svako se sjeca svojih baka i djedova, siguran sam. Ja se sjecam svoje bake bolje nego djeda, zato sto mi je djeda umro dok sam jos bio skroz mali.
Znam da je baka i u dubokoj starosti obavljala puno kucnih poslova i dugo se molila.
Ali htio bih skrenuti paznju na nesto drugo sto se jako promjenilo od tih generacija prema ovim nasima.
Generacije nasih djedova i baka jako su se rano ustajale ! To bih htio naglasiti. Kakvi smo mi danas? Stojimo do jako kasno i onda smo ujutro za nista, pa skoro i do podne. Kako ko, neki i do posljepodne.
Takav stil zivota pocne dok smo teenageri ali se zacudjujuce rijetko opet vrati na rano ustajanje.
Zasto vam ovo govorim? Razmisljao sam citajuci u nekim kjigama koje naglasavaju bitnost jutra, a preporucuju odlasak rano na pocinak. Navecer i u noci se ne dogadjaju dobre i vrijedne stvari, vecinom nam se dogadja nesto lose. Tama je za spavanje, neka svatko razmisli za sebe!
Ako smo dakle bili do kasna vani, nemozemeo se ujutro ustati i zapoceti dan mirno i stalozeno. Kada se probudimo prodje nam pola dana i opet se mozemo spremati za vecernje provode. To nas u vecini slucajeva ne ispunjava. Donosi na nam nemir na duge relacije a i cini nas razdrazljivima i svadljivima iako mi to necemo priznati, ili nismo svjesni da je povezano sa izlascima u noc.
Pokusajte uvesti tu promjenu u vase zivote. Nase bake i djedovi se se znali ustajati i u 4-5 sati ujutro. Mi mozda nemoramo ali pokusajmo se naviknuti ustajati izmedju 6-7. Na pocetku ce nam se to ciniti nemoguce ali svaka promjena treba vremena. Nakon par dana organizam ce nam se naviknuti na tu promjenu i biti ce nam se lakse ustajati.
Odrzimo takav ritam zivota bar mjesec-dva dana pa da vidimo oce li nasi prijatelji, roditelji, znanci ili mik sami vidjeti razliku u nasem zivotu. Zivot nam moze samo krenuti na bolje jer Svjetlost je zivot, a tama je smrt.
Eto draga braco i sestre ostanite u Kristu Isusu, i blagoslovio vas dobri Bog i cuvao vas uvijeke, Amen.
Post je objavljen 13.05.2007. u 11:14 sati.