Postoje ljudi za koje se iznenadiš koliko ste si u stvari bliski, iako ste se tek upoznali. Nekakav čudan osjećaj da možete nastavitit razgovarati satima, pričati o svemu i svačemu, dodirivati se rukama... To nema veze sa spolom, nema veze s godinama, a budući da nisam religiozna, teško mi je to objasniti kao neku bliskost duša, zajednički put reinkarnacije ili što ti ja znam što. Ipak, činjenica jest da ponekad srećem ljude koji obogaćuju moj život. Ne moramo ni razgovarati, jer se vrlo dobro razumjemo pogledom.
Neki se put tako osjećam i dok čitam blogove i čitajući tekstove nailazim na suptilne istomišljenike. Ja ih zovem ljudima-strunama jer imam osjećaj da kroče svijetom napeti poput finih glazbenih struna osjećajući svaki titraj, svaku nježnu frekvenciju... Takvi su mi pisci. Oni su svi ljudi- strune. Svakodnevno obavljaju uobičajene radnje, voze se tramvajem, šetaju gradom, piju kave, ševe se...sve kao normalno, ali zapravo je vrlo daleko od normalnog... Kada se voze tramvajem, oni proučavaju lica, slušaju razgovore, gledaju grad u promicanja i svaki pogled dubok je doživljaj, snažna impresija koju kasnije kanaliziraju u svom stvaranju. Zbog načina kako žedno promatraju svijet oko sebe, jasno je da samo oni mogu bilježiti jedno vrijeme i uhvatiti njegov duh.
Ponekad uhvatim sebe kako žedno proučavam ljude oko sebe, razmišljam o njihovim životima, svakodnevici, strastima, tajnama... Iako imam bezbroj prijatelja i poznanika, čini mi se da je moj život pust ljudima. Voljela bih ga nastaniti gomilom kvalitetnih ljudi-struna i s njima provoditi duge večeri uz pivo i razgovor.
Jesam li ja čovjek-struna? Ne znam, vjerujem da nisam jer nisam dovoljnao bogata iskustvom i intelektom, ali razumljivo da me takvi ljudi privlače jer oni meni predstavljaju medij preko kojega mogu doći do znanja, njihovih razmišljanja i iskustava.
Kako prepoznati čovjeka-strunu? Nemoguće je na prvu loptu jer se savršeno uklapaju u svoju okolinu, već zato što vole ljude, vrlo su socijalizirani i ugodni. Međutim, lako ćemo ga detektirati već u prvom razgovoru. Čovjek-struna o svemu je na ovom svijetu već jednom razmišljao pa ako iniciraš razgovor i inputiraš teme, shvatiti ćeš da je dotična osoba vrlo bogata razmišljanjima, citatima, iskustvima. Možeš se dotaknuti općih tema poput bolesti, smrti, politike, ljubavi, preljuba, odgoja djece (jer obožavaju ljude i sve u vezi s ljudima i bez obzira jesu li teški cinici ili pravi altruisti, ljudi su njihova strast), možeš pokretati teme o medijskoj manipulaciji, otuđenju, smrti morala, migracijama stanovništva, suvremenim piscima... Nije bitno, svaka će tema u njima izazvati erupciju strasti i zasuti će te svojim promišljanjima. O svemu tome veće je razmišljao dok se jednom vozio tramvajem...
Ako pak pogodite neku temu o koja mu nije domaća, šokirati će se vlastitim propustom, uhvatititi se za glavu i s nevjericom reći nešto u stilu: "Vidiš, o tome nikada nisam razmišljao/la!"
Post je objavljen 13.05.2007. u 08:40 sati.