Halid u petak u Bestu?Će da se ide?
Možda se i ja nađem u toj kažnjeničkoj bojnoj...Ja,nadasve karizmatični mladić i fanatik za zvucima gitare bilo akustične bilo električne...Ispada da sam sebi pljunuo u tanjur...Ali nisam,da vam odma kažem,vjerni čitaoci i slučajni prolaznici...Još ne.
Još nisam objesio svoje mladenačke ideale o klin...
Još uvijek nisam se obrijao na ćelavo i stavio križinu oko vrata i s desnom u zraku doživljavao nevjerojatnoe orgazme na zvuke thompsonove tvrde stolice...
Jesam li možda spoemuo da još uvijek posred dnevnog boravka nemam sliku od «Ćaće domovine» i zaštitnog znaka Nike-a na prostrima ex-yu...??
Iskreno,ne znam...Da sam neki lovac na skalpove narodnjaka rekao bih da se povodim za onom «da bi uništio neprijatelja,moraš ga najprije upoznati iznutra» (ili tako neš...)...
Pa tako ću se i ja infiltrirati u neprijateljske redove u petak navečer...po stolovima neću tancat jer još uvijek ne smijem cugat a melodije istoka probavljam teško bez C2H5OH u krvi...
Možda čak i bude dobro...gledah jedanput toga «mladića» u Zuhra light showu...činio se kao simpatičan čovo,umjeren i kao da svojim nastupom na tv ne spada tamo gdje ga stvaljam...u isti koš sa silnim glazbenim smećem koje tako okupira ulice mojeg kvarta,birceve moga grada...čovjeku treba pružit priliku a ionako nemam ništa u planu za petak navečer....
*********
Nekoliko sati prije koncerta,brzopoteznim pokretima miša nasumično skinuh par njegovih stvari sa inetreneta.Kontam si,da ne dođem tamo ne pripremljen...stavljajući zvuk na minimum,u strahu da stari ne reaktivira svoj kalašnjikov u ormaru i odluči ga baš isprobati na monitoru kompjutera uz zvuke halida,napeto sam osluškivao winamp...winamp na minimumu i lagani povjetarac u kosi...nisam razabrao nikakve policijske sirene ili vatrogasne uzbune u pjesmi niti baseva ko u scooterovim pjesama...bogami nije bilo niti kreštanja silikonske ljepotice...
U tom sveopćem metežu škole,obaveza i straha da me netko u blizini nečuje kako slušam halida, pod tabletama sam od gnojne angine, kao da to nije dovoljno,još me počela frcat temperatura...ali karta je već bila v' žepu i nije fer spram drugova da im otkažem u 10 do...malaksavim korakom sam krenuo prema tramvajskoj stanici i masno podrignuo...tramvajska stanica je obuzeta miomirisom rubeljovih ćevapa,luka sa đurđevakog pjeska i stidnom dlakom ćifuta koja se sasvim slučajno našla na masnoj lepinji...a koja me tako kasnije grebla u grlu...
Nije mi bilo na kraj pameti da još riskiram zdravlje cugajući...sasvim spontano (ili je to bio njihov mu njeviti manevar???),dakle,odjednom sam se našao u pivnici a da nisam ni trepnuo okom...preda mnom krigl ladnog svijetlog točenog i loza...u ruci grčevito stišćem tabletu koju bih trebao smazat za 1h...presudio je razum...
Pomalo ćuknut još jednim ladnim i još jednom lozom,našah se među ruljom u Bestu...iščekivanje je bilo u zraku...mlada buduća intelektualna elita,»dizelaši» i material girls...tako je otprilike izgledao rasni sastav stanosvništva u bestu...kontam,ajde moglo je i gore...barem se možemo sporazumjet,nemoram znat rumunjski....u pozadini dere neki mix stavrosa uz neku nabrijanu elektronsku glazbu...boca heinekena prislonjena uz čelendaru i glava gotovo da ne boli...i došao je i taj čas...
Gospon Halid izlazi na stage i šarmom nekog nalickanog pjevača šlagera iz 60-ih pozdravlja cijenjeno pučanstvo...i laganim zamahom lijevom ruke i smiješkom započinje repertoar...kao što i pretpostavih,ni za lijek onoga šunda što non stop dopire iz prčvarnica podno moje zgrade...podno snopova disko kugli koje su se vrpoljile po mojem licu i zvuka hramonike,razabrah riječi pjesama koje mi su mi poznate...kao da sam ih već negdje čuo...pa jebote,to sam između ostaloga,čuo na svadbama još kao klinjo, u pauzama između slavonski i hercegovačkih tonova i pospremio ih,kako bi čika Freud rekao,u nesvjesno...
i tako sam ja potpomognut držanjem dvojice drugova i nekom mješavinom piva,rakije i nekog suhog sendviča,gotovo u transu, dizao ruke na stih «sve je isto,ništa isto nije» i «u zlatnu mi čašu nalijte»...
Halid je nemilosrdno derao po repertoaru...i odista dirne čovjeka nekim svojim stihovima...i onda dođe pauza...odoh malo ugasit žeđ jednim ladnim «made in karlovac» i rekoše mi ovi aj malo među svjetinu,da nismo više na uzvišenom...da budemo dijelom graje...šteta što tada nisam otišao doma,ne bi bilo okrnjenih uspomena na tu večer...
Ubrzo se,barem meni,dogodio jedan come back...oko mene nešto sve tamnoputo,nakićeno zlatom,srebrom i smrdi im iz usta...izraubane trebe sa krnjim zubima i ponekom krpicom na sebi...ni trga onim punašnim grudima plavojki i dugim rasplesanim nogama s početka priče...sada konačno dolazi na red;zvuk harmonike uz pratnju nekakvog elektronskog smeća i sirene,naravno,uključuje se i pevaljka...udri lepi grome moj...počeo mi se i želudac nešto meškoljit...ona šiptarska stidna me počela žegti negdje kod grkljanja...dosta mi je ovog istočnjačkog lonca...
Opet dolazi Halid na scenu...samo u drugoj košulji...al ovaj put dolaze i pjesme koje ne znam,koje prvi puta čujem...nisam se više mogao opustit i tu je bio kraj priče...na čast Halidu,al meni je bilo dosta i pozvao sam taxi...i ko za inat,u njemu neki Keljmendi za volanom, sa lošom imitacijom kajkavskog narječja....i ja,ionako već tankog džepa,samo blejim u onaj brojčanik...a ko da raste svakim prijeđenim metrom...rastao je i dok smo stajali na semaforu...konačno stižemo i reko ajde,moglo je i gore proć,kada frajer odnekud izvlači dodatak od 15 kn...reko si,ajde dosta ciganjenja za jednu noć,jeblo te tih nekoliko desetaka kuna i nekako poplaćam sve te bonuse,dodatke i izađem iz tog auta...zapalim si pljugu i koračam ulicom...s jedne strane neboderi i ulickane poslovne zgrade a s druge shunty town...prčvarnice i opet one sirene i tehnjava trešte negdje u daljini...
Kada sam se domogao kreveta,legnem pod poplun i krenem si zbrajati i oduzimati večerašnji provod...na trenutak su bile isključene sve predrasude prema onom velikom kotaču na zastavi,istočnjačkom tonovima i glazbenicima imenima koje vuku korijene iz kurana i njihovim stihovima...halid kao halid,pa nije baš da me oduševio al me ugodno iznenadio...jako ugodno...pokazao se kao gospodin barem i na tome mu svaka čast...no presudili su,kao što ste mogli naslutit gore iz texta,zvukovi sirene i pučanstvo koje inače guta i halida i cecu,karleušu i neku tamo stojku sjedić u isti koš...to je kao da ja slušam i bruca springsteena i rafu...i s jednakim žarom svršavam na njih...kuž'te poantu???vjerojatno ne...al dobro...neka vam...ionako ću ujutro opet verbalno jebat majku (i to onu crnu smrdljivu) svojim prvim susjedima i sjetit se svih crnih dlakavih pazuha u kojima sam se gušio tijekom svog putovanja u školu i nazad kada se naglo prenem iz sna zbog zvukova Šerifa Konjevića i sina mu – Zamjenika Ponija u rano jutro subotnje koje nemilice ore ulicom...
Post je objavljen 13.05.2007. u 00:23 sati.