Bas mi je nekako dobro doslo. Grdosije od zgrada, bijeli kamen, i odjednom krijes ispred jedne od njih. Skuzila sam ga po pucketanju, inace hodam kao muha bez glave sa slusalicama na usima, ali danas sam bas imala potrebu za tisinom. I tako mi je nekako dobro potrefio osjecaje, to sam tocno ja sad, onaj rusvaj nakon gradnje, sve lijepo popeglano i dovedeno u red, i odjednom plamen. Zrnce sumnje, moj grop u zelucu, tisucu dobrih i losih stvari, potreba za redefiniranjem vlastitih stavova i promisljanja, nova prekretnica, nova kosuljica jer je stara postala previse tijesna. I sve je nekako easy going, i te sumnje, i ta nadanja i ocekivanja i namjere... samo me cudi da mi se to jos uvijek moze dogoditi. Zapravo me veseli. Samo polako i pazljivo, osjetljiva sam kad se presvucem. Pst :*
Post je objavljen 12.05.2007. u 22:11 sati.