Stigao sam nešto prije zalaska sunca.
Vršcima prstiju dotakao sam uspavanu Napadačku vrbu i zaputio se prema njoj. Uvijek znam koja me duša treba...one nekako sjaje. Ovaj put bila je to djevojka imena Lara Shinoda, 16 godina stara, 6 godina u Hogwartsu, i na moje iznenađenje Tromagijski prvak.
Nikada nisam imao nekog suicidalnog koji ipak mora spašavati živu glavu kroz tri zadatka. Izazov. Sviđa mi se. Sjedila je kraj jezera. Nakon naše komunikacije u kojoj me odmah prihvatila kao superljepilo za njeno srce, ostavio sam ju.
Još nije vrijeme.
Uzeo sam si vremena da se javim Dumbledoru. Naime, on je uvijek znao kad sam u blizini...već godinama.
„Uđite Withaby, očekivao sam vas!“ začuo sam njegov glas. Njegov se ured nije mnogo promjenio otkad sam prošli put bio ovdje, prije par godina, samo iz znatiželje.
„Zbog koga si ovdje?“ upitao me
„Shinoda. Lara Shinoda.“
„I mislio sam. Doživjela je veliki šok nedavno. Ipak , Withaby, mislim da bi bilo najbolje da budeš vidljiv.“
„Bojim se da ne razumijem, gospodine. To je praktički nemoguće. Ja moram zaštititi Potrebitu.“ Objasnio sam mu. Poakzivanje je bilo praktički zabranjeno.
„Smatram da je ovo važnije. Pokažite se!“
Iako se nisam slagao s njime, vjerovao sam mu i odlučio sam ga poslušati. Toliko mu dugujem. Krenuo sam prema izlazu.
„Withaby!“ zazvao me „Od sutra si asistent profesoru Flitwicku, smjestiti češ se u zapadnu kulu i...“ zastao je „ Hvala ti!“
Otišao sam. Njegova zahvala me iznenadila. Pomislio sam da je zaboravio. Iako je to teško za povjerovati, sam Albus Dumbledore, bio je moj Potrebiti. I veliki ljudi imaju svoje padove.
Moram se pripremiti za početak škole. Dok sam polazio Hogwarts, još u vrijeme osnivača, bio sam jedan od najboljih u praktičnim čarolijama. Mogu se usuditi i reći, bolji od samog Salazara Slytherina.
No ne znam što će me snaći. Brine me reakcija onog mladića, Siriusa, kada se približim Potrebitoj. Čini se da ju jako voli.
Potrudit ću se i obaviti ću svoju dužnost!
Post je objavljen 12.05.2007. u 18:29 sati.