Izgubljeno vrijeme, razbijena krhotina vječnosti, nenadoknadivost trenutka između dvoje ljudi. Neizvjesnost čekanja, ali sada je to njezina sjena u bljesku njegovih misli; on je ljubi besmrtnišću svojih čula, ona to zna i zato njena odsutnost u njemu odiše tajanstvenim mirisom čednosti koja ga prožima do srži. Pred njim je okvir za prazan prostor, on tek treba da smjesti unutar njega
sliku koja se udaljava od njega i traži svoj savršen odraz u prostoru.
Post je objavljen 12.05.2007. u 15:55 sati.