Bila sam na par blogova na kojima sam pročitala prelijepe pjesmice, pa odlučila ja objaviti koju svoju....što samo moj um može smislit...

Volim te
Ma nema nikog do tebe,
Tek toliko da znaš, volim te.
Bio si i ostao moja mladost,
Za tebe vežem svu svoju radost.
Varao si me, i varala sam te,
Al' svejedno ne mogu bez tebe.
Bili smo, i prekinuli, Al',
Opet smo se jedno drugom vratili.
I sada srce kuca brže kad vidim te,
Isto kao i prije četiri godine…
Ovu pjesmu posvećujem tebi…
Volim te…
Volim te…
Volim te…
I molim te, vjeruj mi kad kažem
Da ne mogu bez tebe,
Da si bio i ostao moje sve !!

SAMA
Ostala je samo bol, samoća i tuga,
misao na ruševinu od nas
i još jedan propali pokušaj
da nađem spas.
Al' spasa nema, i opet sam sama.
Ostavljena, prepuštena sama sebi,
poput siročića da s životom se borim,
i pišem čuvstva a ne osjećam ništa.
Ugasio se još jedan tračak nade
koji je tinjao u meni,
i nadao se da svakoga na svijetu
čeka ona neka posebna osoba.
Osoba koja može ljubiti, voljeti,
praštati i kajati se, čuvat i vjerovati,
razumjeti i shvatiti, ugoditi i popustiti,
poštivati i cijeniti.
Osoba koja misli samo na tebe,
a voli te više no sebe.
I sada ostaje još jedan propali pokušaj
da pronađem sve to, da pronađem nas,
ali nas nema, i ostaje tama.
I opet sam sama.
Naravno, pjesme su napisane u različitim vremenskim periodima, tako da ima pjesama svakakvih raspoloženja....do čitanja....pusa svima
Post je objavljen 12.05.2007. u 03:52 sati.