Tihe snizi sputavaju me dok prolazim,
Prolazim ulicama njenog djetinjstva,
Sanjam ju, i ne mogu da je ne vidim...
Da ne vidim tu ljepotu moga života.
Radosni cvrkut ptica me budi svako jutro,
Stalno me podsjeća na nju,
Na taj divni glas iz visina.
Rekoh:"to je ona,to je ona prava"
Srce mi lupa na svaki pogled prema njoj,
Ona ne obraća pažnju, daje mi nadu lažnu.
Što li sam Bogu skrivio?
Da li sam ja taj koji je proklet?
Priroda mi vraća život,
Ali i ulijeva tugu, tugu koja najviše boli
Tamo sam sreo nju, nju koja ne zna da me voli.
Svako jutro mi postaje isto,
Patim za njom, patim za snom.
Ne spavam noćima, ne živim danima.
Što zapravo radim?
Da li sam usnuo divan san ili je to samo java?
Bože di si ti kada te trebam?
Kada bez nje ne mogu, i nikome je nedam.
Želim te djevo, djevo moga srca
Nekada radost a sad samo tuga puca,
Puca i glasno viče, počelo je da me u prsima stišće.
Da li si me ikad voljela,
Dok je mene tvoja ljubav boljela?
Voli li to srce i danas,
Kao što je nekad kucalo za nas?
Moje srce polako umire,
Bez tebe ne može da živi,
Odlazi i život kao valovi sivi.
Vrati mi radost u te tužne oči,
Daj da i moje srce ponovno poskoči..........
Post je objavljen 12.05.2007. u 00:10 sati.