7:00... već sam sat i po na nogama. Skoro sam i zaboravio na Hogwartsove hladne zidine. Sjedi sam na lazybagu pored prozora u muškoj spavonici dok se para dimila iz mog toplog čaja... od mente.
Pošto Nina i Adrian nemaju prvih časova nevoljko sam se spremio i izašao iz Društvene. Izvadio sam papirić na kojem mi je raspored i pored prvog časa Napitaka je stajalo jedno malo crveno G. Osmjeh na mom licu se je povećao kad sam shvatio da je i Pemma tu, znači napitci s Gryffindorima. Ubrzo niz pokretne stube sam vidio snježno bijelu sovu... ovaj djevojku... Da, da... to je bila Pemma... Kosa joj je bila toliko bijela da sam morao prekriti oči kako ne bi oslijepio, bijele obrve i bijele trepavice...
'Hej plava, ovaj bijela..', rekao sam.
'Hi', rekla je neraspoloženo... Nastavili smo koračati u tišini, kada smo ušli u tamnicu ispred nas se pojavio Draco.
'Zar je zima već stigla' rekao je cereći se te dodao 'Nisam znao da i Snješko Bijelić ide u Hogwarts'...
'Daj prestani Draco...', rekao sam mu i lagano ga odmaknuo...
'Hej Wolfie, još uvijek imam onog plamenviskija iz Top Secret Podruma... Računaj na to da ću te pozvati...', te se udaljio...
Ušli smo kroz ta naaajmrža jebena vrata i smjestili se u zadnju klupu. Kuštrava, riđokosi i jadničak s ožiljkom koji je zadobio kad je kao mali pao sa tute su se već bili smjestili, a ponosnjakuša Arwen sjela je pravo ispred profesorske klupe... Svi su me nervirali jer su pokušali biti nešta, ili istaći 'promjene' na sebi... Pacolikog nije bilo...
Nakon par šala s Pemmom začuo se tresak vratima i žurni koraci.. Snape...
Školska godina nije mogla gore početi, nakon obilne zadaće, plus kaznene zadaće za učenike iz zadnjih klupa (ništa gluplje nisam čuo) i nakon prvaljivanja o tome kako bi Pacoliki izgledao u dimijama, u poliesterskoj suknji ili pak u kimonu, nakon oduzetih 20 bodova i NAKON što sam istjeran s časa zbog smijanje profesoru u fejs uslijedio je čas umjetnosti s Ravenclawima. Učionica se nalazila u podnožju astronomske kule gdje je pogled bio usmjeren prema parkovima Hogwartsa sa fontanama. Čas Umjetnosti je bio jedan od najljepših i naj harmoničnijih. Pogledom sam tražio Irmu, ali nje nije bilo... Shvatio sam da ove godine neće slušati Umjetnost, kakva šteta... Nije bilo nikog poznatog... hej čekaj... pa ono je Anith... Brzo sam se progurao i sjeo do prozora pored nje.
'Hej girl' pozdravio sam je.
'Hej Silver... otkad te nisam vidjela, ima 100 godina... Šta ima kod tebe novog stari?'
Razvukli smo dugu priču, o praznicima, o Evanescenceu, Nightwishu... čak mi je rekla da je primljena na audiciju za novu članicu benda... U učionicu je uletila visoka tanka prilika.
'O moje umjetnički oskudne duše... ja sam Amedeo Ywlivask, vaš novi profesor Osnove mašinstva sa grafičkim strojevima'
Ja sam bukvalno puk'o u smijeh....
'Profesore, ovo je čas umjetnosti' rekla mi je učenica iz prve klupe. Pogledao nas je troz đozle (big naočale), te ih skinuo i malo bolje nas promotrio.
'Oh, da... ovaj... idemo iz početka' vješto je izašao iz učionice i pokucao, te ušao.
'Profesor koji drži čas nikad ne kuca kad ulazi' dobacio sam.
'Stvarno? Čudnih li pravila ovdje' te ponovo izašao... Nakon nekih 20tak pokušaja pravilnog predstavljanja, ulaženja u učionicu, i uz obilan smijeh napokon je uspio što je glasilo ovako.
'Dragi moji umjetnici ja sam profesor Amedeo Ywlivask, vaš novi profesor Umjetnosti koji će vam danas ukratko reći nešta o ovom predmetu koji su neki od vas slušali i prošle godine' u tom je i zvonilo...
Sad je slijedilo ono što me je najviše interesovalo – Odbrana Od Mračnih Sila... Krenuo sam prema kabinatu kroz hodnike nadajući se da ću gdje spaziti Adriana pošto zajedno imamo nastvu, ali me je u tom trenu neko povukao u jedan tajni prolaz... Pogledao sam ko je i nisam mogao vjerovati svojim očima...
Post je objavljen 11.05.2007. u 21:55 sati.