Marketing
...tratinčica...najLjepša, i najboLja..i jedina...
(Još sam biLa maLa i nisam ništa razumijeLa. MisLiLa sam da je posve normaLno to da ti sjediš pokraj mene i pLačeš. MisLiLa sam da sve majke pLaču. I da su sve tako tužne. Sjećam se kad si mi omiLjenu Lutkicu baciLa u smeće i da smo se jako posvađaLe..i da si mi nakon par dana donesLa drugu..puno ljepšu..i da smo si opet biLe zdobra...Sjećam se kad si mi pričaLa o svojem djetinjstvu i prvim tinejđerskim Ljubavima ( i moj profač s engLeskog, hehe)..o svim probLemima..uvijek si govoriLa nekim skrivenim porukama..a ja sam ih samo moraLa dešifrirati..koLiko sam uspjeLa u tome, tek će doći na površinu kad jednom odrastem i postanem krojač svog života...kasnije sam shvatiLa da si drukčijaod ostaLih...da si puno nježnija i da si još dijete...biLo je mnogo ružnih stvari zadnjih pet godina kak sam ušLa u one smotane godine..htjeLa sam da budeš kao ostaLe mame...a pojma nisam imaLa da sam to kaj jesam upravo zbog tebe... i da boLju mamu zapravo nebi mogLa požeLjeti,znaš... čak ti se nisam stigLa ni zahvaLiti na tome. Nisam ti se stigLa ispričati... sad sam došLa u meni potpuno neshvatLjivu sredinu gdje je sve površno... gdje gLedaju samo da se gaženjem drugih penju do vrha s kojeg padaju i izLaze ko najveće budaLe...sad kad je prekasno, vidim koLiko je Ljubavi u tebi biLo i razumijevanja..svi su govoriLi da si me krivo odgajaLa i da me pod hitno treba maknuti od tebe da ne postanem kao ti...
HVALA TI! HvaLa što sad na svijet gLedam na drukčiji način..hvaLa ti što si me naučiLa da nije važno koLiko imam nego koga imam..i da da treba misLiti i srcem, te da osjećajni Ljudi nisu krhki već da su jači od neznam kakvih grubijana...i da moram biti ponosna na sebe..iskreno..neznam zakaj, jer nisam... hvaLa ti što si mi oprostiLa sve moje kikseve i što si sLušaLa moja doooosadna jadikovanja i prve neobuzdane PMSove..huh, sad znam da ti je biLo teško jer imam jenu takvu doma...kaj si me uvijek braniLa..i kaj s me voLjeLa takvu kakva jesam...i kaj si me ojačaLa...danas je godina dana kak si odLučiLa otići vjerujući da smo mi, tvoja djeca dovoLjno jaki i da te više ne trebamo...napisaLa si mi nekaj...to znamo samo mi dvije...ZNAJU ANĐELI S NAMA L(J)UDIMA...
otišLa..ostaviLa si me... a ne,,, nisi me...znam ja to... nisi...vidim te.. u svemu kaj si voLjeLa.. u svakoj tratinčici, u svakom Leptiru, u moru... u kapLji kiše... svugdje, mama... vidim te...
Godinu dana ne mogu se onak fuLL do kraja suočiti s tobom i sve gLedati reaLno...aL ak me čuješ, a znam da si tu, rekLa bum ti samo jedno...
:...........Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reč oprosti......................)
Post je objavljen 12.05.2007. u 01:11 sati.