-Kako to misliš bal?-upita Maggie gadljivo.
-Ples, Maggie, haljine… I tako to.-rekla sam sva ozarena. Danielu će se to sigurno svidjeti.
-A, takav bal.-reče Maggie kao da joj je sve to skupa odvratno i nezanimljivo.-Glupost!
-Ih, Maggie, nemaš ti pojam!-reče joj Kiny i odmahne rukom.-To je ludnica, zar ne, Am?
-Pa naravno da je ludnica! S kim ćeš ti ići, Kiny?
-Hmm… Ne znam. Nadam se da će me Dean pozvati, ali nekako ne vjerujem.
-Kako vi to mislite da moramo s nekim ići?-upita opet Maggie.
-Pa, pobogu, Maggie, netko te mora pozvati na taj bal. Neki pripadnik muškog roda, razumiješ?
-Aha…-reče Maggie i ozbiljno se zamisli.
Bilo je užasno smiješno vidjeti Maggie tako zamišljenu. Ali scena koja se meni nikako nije mogla izbiti iz glave bili smo Daniel i ja, zagrljeni, zajedno na tom balu.
-Molim vas za malo pozornosti.-svoj zaneseni pogled odvojila sam od praznog tanjura za velikim stolom Boliverija i okrenula se prema profesoru Strallmanu koji je upravo pokušao održati govor. Već sam znala što će reći.-Eto, sad kad smo svi siti i napiti, volio bih objaviti jednu zbilja odličnu vijest. Svi vi znate kakva su tamna vremena pred nama, naročito sad kad je Lujiza Brown pobjegla iz Bastille, a skupa s njom i Simone Goldberg. Moram vas upozoriti, ponovno, da se čuvate. Nikada nije dovoljno opreza. No, u ovo mračno vrijeme, svima nam je potreban odmor i zabava. Školska tradicija je da se svake druge godine u Rosewhiteu održava tradicionalni Božićni bal. Moram nagovijestiti i da je ove godine tako.
Dvoranom se razlijegao užurban žamor, smijeh i radosni povici.
-No, no!- rekao je Strallman podigavši svoje stare i izborane ruke da umiri gomilu. Licem mu se razlijegao osmjeh.-Tiho! Zato bih molio sve vas, koji ste možda imali ikakve planove za ove Božićne praznike da ih otkažete i da ove godine ostanete u Rosewhiteu na tom prekrasnom Božićnom ugođaju. A sad možete pohitati u spavaonice ili u svoje društvene domove. Želim vam laku noć!
Okrenula sam se i ustala od stola. Maggie i Melissa ustale su se sa mnom. Nismo bile jedine. Već je veliko mnoštvo krenulo prema vratima, nasmijano i u priči.
Dok sam izlazila jasno sam vidjela Daniela. Nije me bio primijetio. Nije bio nimalo raspoložen, kao što je bio ostatak škole. Zapravo, izgledao je potpuno utučeno i na neki način ljuto. Kao da su mu sve lađe potonule.
Mogla sam jasno čuti kako govori Dannyju, svom najboljem prijatelju:
-Ideš li na bal?
-Ne, mislim da ne. A ti?
-Am će očekivati da idem.
-Pa tako ti i treba kad hodaš s tom Boliverskom nakazom.
Daniel ga je pogledao, ali nije ništa rekao. U tom trenu imala sam osjećaj da mrzim obojicu.
Prošlo je bezmalo tjedan dana od te večeri kad je Strallman najavio da će se održati bal. Držala sam Daniela za ruku, a on me, sa smiješkom na licu, vodio u Andorski društveni dom.
-Daniel, ne misliš li da će biti malo čudno što ja uđem u Andorski društveni? Pa tamo me svi mrze!
-Baš me briga!-rekao je.
-Ali i tebe će mrziti!
-Ni to me nije briga.
-Daniel!
-Što je? Sama si rekla da želiš da ti i ja negdje budemo sami. Odvest ću te u svoju spavaonicu. Tamo nema nikoga. Što me briga što oni kažu! Samo te moram upoznat s Dannyjem. Ipak mi je on frend
-Ali on me mrzi!
-Ni za to me nije briga.
-Ajme majko!
Daniel je upisao lozinku logotipu i uveo me u društveni dom Andore. Bila je to niska, duguljasta prostorija. Slična Boliverskom društvenom domu, samo što je Boliverski bio mnogo viši. Bila su u prostoriji dva kamina i mnoštvo stolova i naslonjača. Meni se nisu činili tako udobni kao u Boliveriju. Ili je to možda bilo samo zato što sam ja Boliverka. Na stolovima je bilo mnoštvo pergamenta i pera i vladao je veliki nered baš kao i u svakom drugom društvenom domu. Većina Andoraca je bila tu, osim možda nekih što su se šmucali po dvorcu ili su već otišli u krevete. Kad smo Daniel i ja ušli u prostoriju, nitko nas isprva nije ni primijetio. A onda su odjednom svi ugledali da… smo to mi, i smjesta je zavladala tišina. Veoma neugodna tišina.
A onda je netko, s vrlo velikom mržnjom na licu rekao da sam to ja. Pa se moje ime proširilo brzinom munje do svakog usta u prostoriji.
-O, to si ti, Harrisonice.-reče tad neki odvratan glas pun odbojne mržnje. Bila je to Amber. A odmah iza nje klipsala je Michelle.-Šta tvoja odvratna žabska pojava radi ovdje, u Andori?
-Ono što ti sigurno nikad nisi radila. Idem malo posjetiti Danielovu spavaonicu.
Pa sam joj se opako nasmijala. Onim osmjehom koji je govorio: pa-ti-pogodi-što-ćemo-tamo-raditi.
Amber se ugrizla za usnicu.
-Harrisonice, u Andorskom si društvenom domu. Andoraca je deset puta više, a ti si samo jedna.
Nagnula sam se na uho i tiho joj prišapnula:
-Da, ja sam možda jedna. Ali barem mi glava nije šuplja, kao tvoja.
Zatim sam se okrenula Danielu i iza njega ugledala Dannyja.
-Nećeš li nas upoznati?-rekla sam Danielu.
Daniel me predstavio Dannyju, koji se smješkao usiljenim osmjehom.
-Drago mi je.-rekla sam i pružila mu ruku s lažnim osmjehom na licu.
Ležala sam uz Daniela. Njegovo toplo tijelo me grijalo. Poljubila sam ga u vrat. Tako je fino mirisao. Zaboravila sam potpuno na Dannyja i Amber i Michelle i sve one Andorce što su sad sigurno govorkali protiv mene i Daniela. Nije me bilo briga! U Danielovu toplu zagrljaju bilo je tako fino i toplo… Napokon sam se osjećala sigurno…
Maggie je sjedila preko puta mene na svom krevetu. Ja sam pisala svoju zadaću iz Napitaka. Ona se igrala svojim pramenom kose i gledala me zamišljeno. Melissa je bila dolje u društvenom, pisala je zadaću s Anith, Mayom i Ledom, one su joj pomagale.
-Am!-zazove me Maggie.
-Što je?
-Na tom se balu mora plesati, zar ne?-upita me Maggie.
-Tehnički gledano, Maggie, taj bal i jest ples.
-K vragu!
-Zašto? Što je bilo?
-Ja ne znam plesati.
Prasnula sam u smijeh.
-To uopće nije smiješno!-vikne Maggie bacivši na mene jastuk. Laganim potezom štapića bacila sam ga natrag na nju, a ona se izmaknula.
-Ja ću te naučiti.-rekla sam i dalje se cereći.
-Zbilja? Ti to znaš?
-Da, naravno. Nije to neka prevelika filozofija!
-O, super!
-Ali, Maggie, tebi se taj bal u početku nije sviđao!? Zašto si se sad odjednom tako zagrijala za njega?
-Pa tako… Bezveze. Sviđa mi se jer ne moram ići kod babe za praznike.
Ali znala sam da mulja. Tko zna u kog se sad zatreskala… Nisam ništa rekla samo sam se nasmiješila. Maggie je shvatila. Nastavila sam pisati svoju zadaću, a Maggie je i dalje zamišljeno vrtjela pramen kose.
-Am!
-Što je sad?
-Ma ništa!
-Reci!
Maggie me nelagodno pogledala. Kao da nešto skriva od mene.
-Maggie, reci mi. Što je?
-Am, žao mi je. Ali ovo sam čula svojim ušima.
-Što?
-On te vara, Amanda!
p.s. Eto, novi post... Sad pišem redovno petkom, pa ako vam zbilja i ne stignem javiti, znate kad su postovi... Imam novi e-mail, pošto mi je i am_harrison@net.hr hackiran.
novi mail je am_rosewhite@yahoo.com
ako me trebate, na taj se mail javite.ako ne bude u međuvremenu hackiran
Novi post na Roweni
Post je objavljen 11.05.2007. u 19:08 sati.