1.
Iako organizatori čine sve što je u njihovoj moći da bi prvenstvo ostalo dobro čuvana tajna, evo mene opet. Pojedinačno prvenstvo svijeta u stolnom tenisu započet će za 10 dana, u ponedjeljak, 21.5. Igrači su u završnoj fazi priprema, funkcioneri utvrđuju preostale tehničke detalje, akreditacije su podijeljene, a naši organizatori još uvijek sve podatke uspješno kriju od javnosti. Otprilike kao Englezi borbeni raspored jedinice princa Harryja.
U gradu plakata nema. Danas sam telefonirao u HSTS i ljubazna službenica mi je rekla da je tiskanje pred završnom fazom. Mašala!
Novine su nezainteresirane. Želite li saznati raspored i kupiti ulaznicu unaprijed – to nije predviđeno. Organizatori su smislili praktičnije rješenje: za prvenstvo se ionako ne zna, ulaznica će u slobodnoj prodaji biti napretek, te nema potrebe zamarati se pretprodajom. Ne pretjerujem. Ista službenica mi je dala privatni broj mobitela (!) i ime osobe (!) u nekoj agenciji koja će mi pomoći da kupim kartu.
Ima li prvenstvo službenu web-stranicu? Ima odavno. Zadnji puta je apdejtirana u veljači.
Usput, ako vam je dosadno, probajte je naći. Ubit ćete 15-tak minuta.
I tako. Meni je to tužno. Kad Dinamo igra s Auxerreom (a to se priređuje bienalno u sklopu utvrđivanja gradiva za naš ponos iz Maksimira), već 2 mjeseca unaprijed saznajemo koji se igrač ošišao i u kakvu vizionarsku vatru je upao Z. Mamić.
Dobro, ne moramo se uspoređivati s nogometom. Prije mjesec dana održano je u Zg Svjetsko prventstvo (?) u hokeju na ledu, Divizija II, Skupina 2, nešto kao n-ta liga. To je ono kad se naši hokejaši (molim da se ne uvrijede) bore s Turcima, Belgijancima i Srbima. Pristojno je bilo popraćeno u medijima, a sjećam se i ogromnih plakata koji su nas pozivali na utakmice.
O Svjetskom prvenstvu u rukometu (2009.) već znate sve.
Prije dva tjedna sam na radiju čuo iscrpnu reportažu o natjecanju žaba u skoku udalj, sve o žabljim zvijezdama i najuspješnijim krotiteljima žaba. Znam da je to zgodna fešta i nije mi na kraj pameti da je potcjenjujem – tek spominjem usporedbe radi.
Ping pong je mali sport. Ali nije baš tako mali. Osobito ne u Hrvatskoj. Mora biti da ste čuli za Tamaru Boroš, Branku Batinić, Primorca, Šurbeka, Stipančića, Dolinara, da ne idemo dalje u prošlost. I možete li si predočiti koliko ljudi u svijetu će ovo prvenstvo pratiti na TV?
2.
Zato posuđujem BBB poklič: nema predaje.
Prvenstvo će se održati u zagrebačkom Domu sportova od 21. do 27. 5. Doći će svi najbolji igrači svijeta predvođeni kineskom trojkom s vrha svjetske rang-liste (Wang Liqin, Ma Lin, Wang Hao), te glavnim europskim uzdanicama Timom Bollom i Vladimirom Samsonovim.
U ženskoj konkurenciji također sve najbolje igračice – pogađate: Kineskinje, kineske i nostrificirane.
U ženskom turniru gotovo je sigurna kineska pobjeda. Kod muškaraca je već nešto kompliciranije. Kinezi su možda najbolji, ali samo možda. Na nedavnom prvenstvu Europe Timo Boll je pobijedio u sve tri konkurencije (ekipno, pojedinačno, parovi) završivši prvenstvo bez poraza. Nadam se da je imao dovoljno vremena za oporavak i ponovno tempiranje top-forme. Samsonov u Zagrebu uvijek igra sjajno. A još aduta imamo; osobito obratite pažnju na Austrijanca Schlagera i mlade Ruse i Rumunje. Uostalom, igra se u Europi.
A i na Korejce trebate paziti. Aktualni olimpijski pobjednik Ryu Seung Min, nevjerojatan tip s ultimativno napadačkom igrom i najbržim nogama na svijetu je moj osobni favorit.
Što mogu naši? Objektivno, ne mnogo. Zoran Primorac više nije mlad i teško može pobjeđivati u seriji. Tamara Boroš je prebolila tešku bolest i tek se vraća u formu. Šteta, jer je ovo prvenstvo moglo biti vrhunac njezine karijere. Ostali naši će morati u kvalifikacije. Za njih će svaka pobjeda biti sjajan uspjeh, a plasman u glavni turnir (čini mi se da to znači među 64 najbolja) pravi pothvat.
Upravo te kvalifikacije bi valjalo pogledati uživo. U njima se vide igrači najrazličitijih stilova, manje ili više nepoznati, ali svi tehnički savršeni i borbeni do fanatizma. U kvalifikacijama je atrakcija. Tamo se vide takvi poeni da ne vjeruješ vlastitim očima. Ako se sjećate onog herojskog poena što ga je Roko Tošić odigrao u ekipnom finalu protiv Njemaca u Beogradu, bolje pozivnice ne trebate. U završnim borbama je počesto previše nervoze i taktičkog rata. Opet, tamo je drama i igra se za veliki ulog.
Što god odaberete, nećete pogriješiti. Pustite TV k vragu. To je samo imitacija života. Dođite!
Post je objavljen 11.05.2007. u 19:00 sati.