
Sinoć sam u Slavonskom Brodu napravio nekoliko dobrih fotografija. Nakon nekakve prezentacije knjige, umjesto da sjednem u auto, okrenuo sam se prema Savi i krenuo s foto aparatom u ruci u nadolazeću noć. Još sam bio pod dojmom pjesama s radija koje sam trenutak prije slušao. Bile su to pjesme Đorđa Novkovića koji je nedavno preminuo kao pravednik (zaspavši u snu). Sjetio sam se kako sam s tim čovjekom imao nekoliko telefonskih razgovora. Jedan moj poznanik na radu u Njemačkoj uštedio je nešto novca i s prijateljem iz Hercegovine odlučio snimiti CD pop-pjesama (koje su sami skladali). Zamolio me za pomoć. Vodio sam ga u Gradište kod Šime Jovanovca, no ovaj nije znao koliko bi im uzeo novca. Ja sam upitao:“Pa dobro s kim bi ti da te povežem?“, a on kaže: „Ja bi ako može Đorđa Novkovića.“ „Nisi ti ni lud.“-kažem ja njemu, „Pa ti bi odmah prvu ligu. Tko zna koliko će te to koštati?“. Vidite prevario sam se u procjeni. Sutradan sam doista lako (preko nekih pjevača i menadžera) došao do njegovog broja mobitela. I nazovem ja, kad mi se javio, zapravo sam bio zbunjen, pa sam počeo petljati kao nešto, ja vas poštujem, vi ste legenda i ovo i ono. U jednom trenutku shvatim da mi je to pogrešan pristup, pa kažem otprilike ovo: „Ma znate što gospodine Novković, ja sam se sad zapetljao. Ja sam još kao balavac svirao i pjevao vaše pjesme i stvarno vas respektiram, ali trebam vašu pomoć da nam pomognete objaviti jedan CD. Moj prijatelj ima toliko i toliko maraka. Jel' se može za taj novac to napraviti ili da ne fantaziramo više?.“ On odgovori kratko: „Može, ako je snimak korektan onako kako si rekao, no ugovorit ću vam termin, doći ću to čuti, pa ćemo to napraviti. Za taj novac to sigurno možete napraviti. Drago mi je da vam se moje pjesme sviđaju, ne morate se ništa ustručavati, pa bar se mi muzičari razumijemo.“ Bilo mi je neopisivo drago što je bio tako jednostavan i što me prihvatio kao sebi ravnom. Drugi razgovor je bio još lakši, a onda su dečki preuzeli sve. Ne samo da je to odrađeno vrlo dobro nego su snimili i spot i taj spot se „zavrtio“ u poluvremenu jedne od utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj (kad su igrali naši, a išao je i satelitski TV prijenos). Tako su za „Dobri duhovi“ viđeni i u Njemačkoj ( to im je bilo važno jer tamo imaju gaže), a gospodin Novković je svoj posao odradio vrlo korektno i pošteno.
Eto gledam rijeku Savu i mislim opet na mog oca koji je volio ribolov. Eto i meni drag pjevač Boris Novković (vječiti romantik) sada tuguje za svojim dobrim ocem kojeg sada svi hvale. Očito bol mu je još uvijek snažna, a zasigurno će mu biti i motivirajuća za nove pjesme. Ovaj most spaja Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a Sunce zalazi kao kad još jedan čovjek odlazi s ovoga svijeta. Baš paše uz čovjeka kojeg spomenuh posthumno. Mir i spokoj toj glazbeničkoj duši.
Post je objavljen 11.05.2007. u 12:55 sati.