Danas mi je bio jedan izuzetno zanimljiv dan iako je tek prošlo podne.
Izravni razlog toj činjenici moj je, nikako se nebi moglo reći trijezan susjed koji mi je, na neki način i uljepšao jutro.
Dogodilo se to ovako:
Oko 11 sati susjedi iz prizemlja počeli su postavljat klima uređaj za koji se već dugo hvale da će ga napokon imat. 10 minuta kasnije čujem udaranje nekog tupog predmeta u zid iz stana dotičnog, ne baš trijeznog susjeda kojeg je baš to postavljanje klime probudilo iz spokojnog sna nakon cijelonoćnog pijančevanja u vlastitom stanu i kuglanja s pivskim flašama kao čunjevima. Što je bio taj tupi predmet, mogao sam samo nagađati, no 10 minuta nakon toga čujem zvonjavu na vratima. Otvorim vrata, kad ono razjareni susjed sa krvavom glavom (tada sam dobio par ideja o onom tupom predmetu) počne galamit da kaj ja radim u stanu i da će zvat murju ak odmah ne prestanem. Naime, bio sam sam doma, pa sam mu bio jedini kandidat za napadat, iako ga se nisam bojao jer je pijan izuzetno slab i nesposoban u što sam se mogao nebrojeno puta već uvjeriti gledajući ga kako se raspada na ulici ili po stepenicama u stubištu. Na njegove optužbe samo sam zalupio vratima jer sam morao čitat Odiseju i nije mi se više dalo zajebavat s tim luđakom. Čuo sam da se vratio u stan i moje su brige, ako ih je uopće i bilo, netragom nestale. Ali, tu dolazimo do najzanimljivijeg trenutka. Za 20 minuta vidim kak policija dolazi pred našu zgradu. Da me krivo ne shvatite, to me uopće nije zabrinulo jer nisam učinio apsolutno ništa protuzakonito. Nakon što su se parkirali cijelu vječnost, dolaze do mojih vrata i priopćavaju mi kako su dobili prijavu da stanar/i stana s imenom Kuzman remete javni red i mir! Na to im odgovorim priopčivši im kako je pravi remetioc javnog reda i mira jedan, ne baš trijezan susjed koji lumpa po cijele noći i zbog kojeg noćas nisam uopće spavao. Napominjem da su u međuvremenu susjedi završili s postavljanjem one klime i da je bila savršena tišina kako bi se moglo čuti hrkanje iz stana tog glupog, ne baš trijeznog susjeda (neznam jel možda zakrmio pred vratima il jednostavno hrče ko medvjed) Na to mu oni pozvone na što se čuje zavijanje iz stana (na što su me oni začuđeno promatrali vidjevši moj savršeno mirni izraz lica nimalo prožet čuđenjem na životinjska glasanja iz susjednog stana). Zatim sam ih ostavio da se oni zajebavaju s njim da mogu napokon pročitat onu retardiranu Odiseju do kraja. Za par minuta samo sam vidio kako ga gotovo iznose iz stana i odvoze sa sobom na triježnjenje.
A ja sam ipak odlučio ić napisat novi post umjesto pročitat Odiseju, na čemu ste mi, nadam se, zahvalni.
Eto, to bi bilo to za danas, sam da napomenem da ću u nedjelju sasvim slučajno na biciklu proć oko pol pet kraj Lucijanke kako bih se mogao grohotom nasmijat Ivi u živim bojama.
THE END
Post je objavljen 11.05.2007. u 12:15 sati.