Znam da sam društveno nezrela, vjerojatno i emocionalno.
Ali zar sam toliko naivna da ne mogu pojmiti kako neke osobe koje bi u budućnosti trebale sloviti za:
stručnjake, znanstvenike, intelektualce... mogu imati tako patetičan osjećaj za glazbu.
Uredu, ne moraju svi slušati kvalitetnu glazbu.
Ali u turbofolku pronalaziti neku duboku simboliku(????!) graniči sa ludilom.
Više simbolike postoji u činu pišanja sirijskog hrčka nego u tim pjesmama.
Zizo je za njih pjesnik.
Čučumba! i P!
Post je objavljen 11.05.2007. u 11:52 sati.