Iduće jutro prošlo je prilično burno.
Na izlasku iz spavaonice sreo je Siriusa, neobično samozadovoljnog i umornog, gotovo kao da se tek sada vraća. Ovaj je samo odmahnuo rukom, kao da govori „poslje ću ti pričati“ i odvukao se u krevet, imajući u planu prespavati doručak i Povijest magije.
Nakon doručka, Lily je, očito bezrazložno napala Unu.
Kako bi bilo prelijepo da ju je napala zbog nekontroliranog izljeva ljubomore izazvanog onim poljupcem koji je Uni ukrao tijekom doručka, dopustio je sebi malo maštati. Ccc, medeni, koga ti zavaravaš? Odvratio mu je neki drugi glas u njegovoj glavi. Morao je priznati da ga takve unutarnje bitke pomalo umaraju. Nije on stvoren za toliko umnog rada, pomislio je istovremeno razbarušivši svoju već ionako neurednu crnu kosu. Na to nije dobio odgovor koji bi ga razuvjerio.
Danas su po rasporedu imali blok Napitaka sa Slytherinima, što je po definiciji značilo da će morati trpiti Cmizdrusovu facu sat i pol kako pokušava zasjeniti Lily i biva neizrecivo iritantan pritom. Nitko nemože zasjeniti Lily...pogotovo ne taj masni tuljan Snape. S time se očito slagao i Sloughorn, njihov profesor iz Napitaka. Prvih petnaest minuta sata Sloughorn je samo mljeo, dok su Maraudersi razmljenivali poglede pune gnušanja sa Snapeom.
Današnji im je zadatak bio pripraviti Merlapovu esenciju, koja se koristila za lječenje ozljeda, rana, i brazgotina. Lily je, očekivano, uspjela najdalje dogurati u pripravi svog napitka. Imao je onu toplu zlaćanu boju kakva se opisivala u knjizi te opojan miris kamilice. Ona sama Griffindorima je u tom satu zaradila barem 2o bodova, što im nije puno pomoglo, jer su do kraja dana sami James, Lupin i Sirius uspjeli pokupiti kazne te gomilu negativnih bodova.
Naime, nakon što su Malfoy i Snape pokušali ureći Lupina u pauzi za ručak, trojka im je odlučila vratiti milo za drago. Koliko god nategnuti bili njegovi odnosi s Lupinom u zadnjih para dana, ipak je to Lupin, Remus, Luncac...dečko kojeg zna već stoljećima, njegov najbolji prijatelj, i osoba za koju bi život dao bez sekunde dvojumljenja...
Crvorep je u to vrijeme još bio u Velikoj dvorani, uzmajuću svoju treću porciju jorkširskog pudinga. Unatoč kazni, vrijedilo je.
Čak je i Lara, koju je inače bio prilično teško impresionirati, priznala da dugo već nije vidjela tako dobro izvedenu čaroliju, apelirajući na Lupinove puževe golaće, radi kojih oboje proveli ostatak dana u bolničkom krilu, Lucius na oporavku, a Lupin ribajući noćne posude.
Lily začudo nije djelovala ozlojađeno incidentom. Štoviše, čak joj je na usnama zatitrao nestašan cerek kada je Lupin, po 3 put tog popodneve, pričao kako ne shvaća zašto je dobio kaznu, budući da je ono što je učinio, učinio radi općeg dobra.
James je odlutao u svojim mislima o tome kako je to uistinu duboka nepravda, jer je znao kako bi reagirala u slučaju da su njega ovi napali. Štoviše, vjerojatno bi koristila Lunceve riječi, i komentirala kako je Cmizdrus napravio za opće dobro....
Kako bilo, Lara ga je trebala 3. pozvati da bi je napokon doživio.
„Sada kada napokon imam pažnju The Jamesieja, zanima me, namjerava li se Jamesie danas pridružiti običnim smrtnicima te nas počastiti svojim dolaskom u Lilyinu i Lupinovu Društvenu večeras? Sirius je spomenuo nešto o pivoslacima i boci Plamen viskija...?“
James se zagledao u Lily. Lilyina i Lupinova Društvena....k'o stari bračni par koji si je kupio novu garnituru namještaja, pa se sad umislili....
„Nisam sigurana da sam pozvan“ rekao je bezizražajno, ne orgnuvši pogled od nje.
„Gluposti, James, naravno da si pozvan. Naravno, Lils, malo mi je žao što nećemo biti sami...obožavam size=4>pričat s tobom...“ubacio se Lupin, tobože hladnokrvno.
Nastala je pomalo neopisivo neugodna tišina, presjecana munjevitim pogledima između prijatelja. Nelagodu je malo ublažila Lara zahohotavši, nakon što joj je Sirius nešto šapnuo na uho.
Lily nije ni porumenjela, niti skrenula pogled s Jamesa, samo se osmjehnula direktno u oči, te se zatim najslađim glasom nadovezala:
„Da, James, naravno da si pozvan. I ti, i tvoja cura. Dvosatruki,to jest trostruki spoj.“
Una se trgnula i s neuspješno skrivenim bolom u očima pogledala Lily.
Ne, ne ne, ovo se ne događa....njegova Lily, Lunceva Lily...i nazvao ju je Lils...on je nikad nije smjeo tako zvati...nije moguće...ne Lupin...nije razmišljao...nije stigao kad razmišljati...samo je ustao, i krenuo...morao je otići prije nego li urekne svog dojučerašnjeg najboljeg prijatelja i curu koju je obožavao...nije se obazirao na dovike svojih kolega...
***
Nekoliko sati kasnije, kada se mrak već spustio James je izašao iz svoje spavaonice i krenuo sa svojim Partvišem na metlobojsko igralište. Nije bio siguran da li mu je to dopušteno, štoviše bio je prilično siguran da nije, no nije ga baš bilo briga.
Neko vrijeme je letio iznad Hogwartsa i perivoja, polako zaboravljajući sve što ga je danas natjeralo da večer provede sam u svojoj spavaonici, kada je čuo poznati glas kako ga dozivam sa otprilike sredine metlobojskog igrališta.
Nije moguće...taj glas-prepoznao bi ga uvijek...ta kosa boje grijeha-vidjela se i s visine na kojoj je on trenutačno letio.
Usmjerio je svoju metlu prema toj točkici na tlu te se za nekoliko sekundi zastavio na tlu pokraj Lily Evans osobno. Njegova Lils...
„Željela sam te vidjeti..želim razgovarati..“ započela je.
Imao je osjećaj da će ovo biti duga noć...
~to be continued~
Post je objavljen 11.05.2007. u 02:42 sati.