Komarac Joško napuštao je taj dan svoje obitavalište.
Poljubio je svojeg sinčića, nagnuo se nad kinderbet i nježno pogladio svoju kćerkicu, te onda strastveno poljubio svoju mladu ženicu.
Krenuo je na posao.
Dan je bio predivan, sunce je sjalo, te je Joško udisao punim plućima svjež zrak i miris prirode kroz koji ga je cesta vodila.
Takve stvari su taman ono što je potrebno da se započne radni dan.
Joško se osjećao odlično. Bio je naspavan i dobre volje. Osjećao se jak poput bika.
Ali vjetrobransko staklo bilo je jače.
Gledao sam ga dok mu je čitav život prolazio kroz oči, od rađanja, preko prvog uboda čovjeka, preko prvog uboda u ženu, tamo u teenagerskoj dobi, sve do nepredviđenog i naglog slijepljenog kraja.
Da li mu djeca znaju sisat krv? Od čega je napravljen da ga moji brisači teško skidaju?
Bio je žilav.
Kakav komarac.
Post je objavljen 11.05.2007. u 01:04 sati.