Ah posjetila sam ines u bolnici. I odmah sam se svega prisjetila! Ona se super držala, u ponedjeljak je imala operaciju, a u srijedu je već hodala i imala fizioterapiju! Stvarno je poseban osjećaj biti na odjelu, sve zrači dobrotom, svi su dobri, sestre, pacijenti, posjetitelji….ja sam se sva raznježila. I ništa više nije važno, osim neke osnovne, urođene ljudskosti, dobrote. Ono, lišen si svih problema i jedino što je važno je tu, u sobi, na odjelu, to svi kuže i svi se tako ponašaju. Neka iskonska ljudska dobrota.
Dođe mi da stalno idem tamo. Nakon operacije sam par puta razmišljala da upišem medicinu (ja sam jedan faks već završila)..
Bila sam tako sretna kad su mi rekli da su čak dvije (od četiri cure u sobi br. 11) nakon čitanja ovog bloga odlučile ići na operaciju! Obuzela me takva dragost. Ah!!!
Nevjerojatno kako je to u totalnoj kontradikciji s hrvatskim zdravstvom, ono kad idete na pretrage ili po uputnice ili kontrole. Morate se stalno laktariti na sve strane, korupcija cvate, a doktori su neki najbolesniji, najamoralniji likovi što hodaju ovom zemljom.
Puno pozdravljam cure koje su sad na odjelu, pogotovo djevojčicu koja je već bila na 10 operacija, ines i cure koje su na halotrakciji!! Držite se i javite kako napredujete.
Ako netko ima kakvih prijedloga i pitanja koja želi postaviti na blogu, ili samo želi podijeliti svoju priču nek se javi!!!
Post je objavljen 10.05.2007. u 22:18 sati.