Svađali su se često. Lako je reći zbog sitnica. Posvađanima to ne izgleda tako. Zakvače se i urone u svađu kao u bunar, a onda je teško izaći. Kad si u braku kao Srećko i Jasminka, bunar je sve dublji. Sa svakom svađom dublje ponireš. Teže se uspinješ. I kad dođeš van, na to sunce svakodnevice, sjećanje na bračnu jamu ostaje. Svaki puta sve dulje. Bez obzira na kraće pamćenje i godine.
U principu, uzroci svađa se ne rješavaju. Komentiraju se samo posljedice, ružne riječi, otkrivanja. Pamti se to. Zlopamti se i ide dalje.
Srećko uređuje vrt. Jasminka kuha ručak. Vješto se izbjegavaju. Jasminki je malo drago zbog svađe, jer da se nisu zakvačili, ovom ne bi palo na pamet dohvatiti se kosilice. Djeca samo što nisu došla s posla. Dvoje. On i ona tridesetogodišnjaci bez bračnih partnera.
- Ili stvarno nemaju sreće u ljubavi, ili ja toliko dobro kuham - često bi Jasminki prošlo kroz glavu. Svi su im prijatelji njihovih godina već ljuljali unuke.
- Al eto, barem su zaposleni. Nisu nam na grbači. Ne sasvim - umirivala se time što joj je Bog dao.
Jasminka ga promatra kroz prozor i svaki puta su joj sve gluplje te duge šutnje. Svađa je poput ljetne oluje. Uspoređuje to u glavi i na trenutak zaboravlja ide li bijeli luk u zapršku. Krš, lom, a onda mir. Kaže se sve što se tajilo, a i ono što se kazalo ispadne sasvim suprotno od onoga što se govorilo. Licemjerno. Jedno misle, drugo govore. To je činjenica. Kad se posvađaju, govore što misle. Ispada kako bi stalno trebali urlati.
Jasminka ga promatra kroz prozor miješajući crveni luk na ulju i nekako u hodu odluči ovoga puta neuobičajeno dugo šutjeti.
- Nek si misli - odluči. Ta ljudi moji, rekao joj je da je ona njegov najveći promašaj u životu. Uzeo joj je riječi iz usta. Upravo je ona cijelo vrijeme sigurna u to kako bi na razne načine bila sretnija bez njega. S godinama sve je sigurnija kako je odabir bračnog druga njen najveći zajeb.
Srećko obrezuje podivljale grane i stavlja ih u ogromnu, crnu plastičnu vreću. Popravlja kolce uz rajčicu. Luk je staklen i Jasminka na njega istresa plodove mora. Miješa. Razmišlja o životu i o koncentriranoj rajčici. Konzerva. Nikad se nije ni potrudila shvatiti, naučiti, dokučiti kako se otvara. U roditeljskoj kući imali su nekakav stari otvarač kojim se solidno služila. S ovim samo može sjesti pred konzervu i plakati.
- Srećko! - nije se prvi puta osjećala bespomoćnom.
- Srećko, trebam te! - glas joj je bio pun ljutnje. Mrzila je samu sebe. Ponos za konzervu! Što od čovjeka može učiniti usrana tehnologija!
Srećko se lako prebacio sa škara za živicu na otvarač za konzerve. Prćio je ustima i pobjednički ih uzdizao.
- Evo ti! - približio joj je otvorenu konzervu.
- Evo mi! - dodala je gledajući odložen otvarač umazan crvenim sokom.
Post je objavljen 10.05.2007. u 20:45 sati.