Televizija nije sport za koji imam previše vremena. Ali, ponekad me neke stvari privuku, a da i ne znam zašto.
A zašto me ova privukla, shvatio sam tek nakon nekoliko epizoda. (Budući da mi je SF bila prva literarna stepenica – kratka priča u nekadašnjem časopisu “Sirius” – još uvijek me zabavlja i nadahnjuje taj žanr.) Slušam špicu, a i glazbu u cjelini i jako mi se sviđa. Ali, ne samo da mi se sviđa, nego ima još nešto, iako ne znam točno što. I tek sam prije nekog vremena shvatio – pa to je ona slavna, toliko pjevana i ispjevana Gajatri mantra!
Neobično mjesto za čuti tako nešto, a čisto sumnjam da je itko od klasičnih SF fanova to uopće shvatio. Također, nemam ni najmanju ideju koliko duhovnjaka ikada pogleda neki SF. Sve u svemu, eto, ako niste znali, svake srijede na drugom programu, u špici jedne SF serije (zove se, ako niste shvatili iz naslova posta, “Galaktika”), uredno se pjeva drevna vedska himna Surji (otprilike “po vuku”: om bhur bhuva svaha; tat savitur varenijam; bhargo devasja dimahi; dijo jonah praćodajat), u kontekstu koji… hm, zapravo, kontekst je sasvim u redu. Naime, sadržaj serije je intrigantan, a jedno od najvažnijih pitanja koja se provlače kroz nju je: “Da li čovječanstvo zaslužuje preživjeti?”
I da ne ostane samo na zanimljivosti u svezi Gajatri mantre, pitam se, pitam, što vi mislite o tome: zaslužuje li?
Post je objavljen 10.05.2007. u 20:21 sati.