Jel se moze biti razocaran i istodobno pun nade? valjd moze u mom slucaju...
katkad tolko puta vidim ljudsku glupost i sebicnost, da to nea nikakve granice...
Tolko puta sam se razocarala u ljudima, da im sve manje i manje vjerujem...
I gdje je sad dno toga!? Neznam do kojeg minimuma ce se spustiti to povjerenje, ako vise uopce postoji...
Nekako je najgori osjecaj raspadanja... kao da sve nestaje, urusava se... vise nema ni rusevina onoga sto se nekad zvalo sreca i sigurnost...
Dali i u ovom slucaju!?
Post je objavljen 10.05.2007. u 19:03 sati.