Marketing
Pata sa asfalta
Ono što mnogim drugim očima promakne, meni ponekad predstavlja pravu poslasticu.
Neki dan sam u prolazu gradom ugledao jedan trošan prozor jednako oronule zgrade stare gradske četvrti. Puzavac sam iz auta odšacao u sekundi, premda o toj vrsti sve već otprije znam, oduševilo me otkriće nove gradske lokacije.
Zidni lanilist - Linaria cymbalaria muralis
(lako se pamti ova lat. kombinacija kao kakva pjesmica -rugalica)
Puzavac je to jedistvenog, krasnog cvata koji za svoj dom bira uglavnom pukotine zidova starih
zdanja ako mu već kamene stijene i ulazi u pećine nisu dostupni. Nerijetko stanište pronalazi i na
pločama nadgrobnih spomenika. Ovaj put zagrlio je prozorsko okno ruševne kuće naselja Rakovac
kao da mu je sobom htio oslikati povijesno priznanje.
Uočavanjem ovog zahvalnog foto kadra nisam zapravo otkrio ništa novo i neobično. Mnogi su se vjerojatno i prije mene okom bacili na taj rascvjetali "korov", kao na kakvu potencijalnu opasnost
onkraj puta. Nitko se naravno detaljnije nije pozabavio izgledom njegova cvijeta.
Nakon ne odveć pažljivog fotografiranja, na računalu u doradi, promatrao sam te cvjetiće. Činili su mi
se tako poznati. Asocirali me na nešto već viđeno, sporedno, banalno ali zanimljivo. Okretao sam sliku
na sve strane kad li ideja profesora Bhaltazara iz Bhaltazargrada sjevnu snagom spoznaje kao munja kroz besanu digitalnu noć! Pa to je Pata! Družica Paje patka! Ona, glavom i bradom, odnosno pačjim kljunom, mašnom i očima što te gutaju u dječji svijet mašte! Čak i trepavice njene ima!
E moj Walte Dysneju, ni slutio nisi odakle je tvoja mašta zagrabila!
Ponekad smo jako ponosni na neka svoja mala, bizarna, gotovo
beskorisna otkrića koja nas silno vesele.
Ako i ne koriste drugima, koriste nama samima da nam budu kao sol
u okusu života svagdašnjeg.
Post je objavljen 10.05.2007. u 14:55 sati.