Marketing
Nešto kao post
Jučer oko jedanaest sati navečer, odlučila sam napisati post. To što sam naipsala bilo je sve samo ne jedan normalan post koji se može komentirati ili nešto slično. Pa sam ja sve to lijepo izbrisala, i sada pišem novi. No, krenimo od početka.
Ovaj tjedan za mene je bio užasno naporan, unatoč tomu što u ponedjeljak nisam imala nastavu, zbog dana sv. Duje, zaštitnika grada Splita. I, najtužnije je to što tjedan još nije ni završio!!!!!! Zbog mog brzog odlaska u Njemačku, nastavnici me sve ipituju, cijelo jutro samo učim...moj dan ovaj tjedan. Probudim se, doručkujem, pišem, učim, idem u školu, vratim se, pojedem nešto, idem vani, dođem doma, radim sa sestrom maturalni rad, tj. tipkam ga ili kako se to već kaže, malo sam na internetu i idem na spavanje! I, opet sve iznova! Stvarno mi je potreban odmor, ali ovaj vikend idem na selo! Zašto me netko jednostavno ne ubije?!?!?!?!
Ljeto...jedina svijetla točka u ovoj godini! Da, odmor od svega mi je stvarno potreban. Odmor od škole, od propalih prijateljstava, od moje vlastite kralježnice, s kojom će sve biti u redu ako operacija u Njemačkoj uspije, molite se za mene!
Adresu sam promijenila jer je jedna cura iz mog razreda zna i sve što ja napišem reče mojoj razrednici, a ja to stvarno ne želim! I, svim ću se silama truditi ne mijenjati adresu bar mjesec dana!
Cura sa Splita 3...pa, ispostavilo se da je ona zapravo super, uglavnom duga priča!
Shvatila sam da sam zaljubljena u jednog sasvim stotog dečka, koliko god ja to poricala, jer znam da mu se nikada neću svidjeti, ali tako je divan! Drag, simpa, nasmijava me, ima lijepe plave oči...ma, ja sam skroz poludila!
Sanjala sam da sam bila na upisu u srednju školu, i da sam na nekom testu dobila jedan, i nisam upala! Baš divno, zar ne?
A, sada štafeta od drage mi blogerice Kate(y). Moram napisati priču koja sadrži riječi: knjiga, pošta, zabavni park i sreća. Pošto sam u stanju potpune zaljubljenosti, pripremi te se za love story ili kako već!
U ruci je držala još jednu divnu knjigu koju je napisao njen najdraži pisac Sindey Sheldon. U jednom se trenutku oglasilo zvono. Otvorila je vrata i ugledala ogroman buket tulipana, njenog najdražeg cvijeća.
-Vi ste gospođica Nina Milan?- upitao je čovjek, kojeg nije vidjela zbog buketa.
-Da. To je za mene?- pitala je, sva blistajući jer je mislila da zna od koga su tulipani.
-Da, samo ovo potpišite- rekao je dostavljač i pružio joj papir. Na brzinu je nešto naškrabala, uzela cvijeće, pozdravila dostavljača i zatvorila vrata. Divila se buketu oko deset minuti, kada je ugledala karticu. Na njoj je bila poruka od, baš kao što je očekivala, Dina.
Kraj pošte za pola sata. Tvoj jedan i jedini Dino :).
Odjurila je u sobu, spremila se i već za dvadeset minuti išla je prema dogovorenom mjesto. Njena duga, plava kosa vijorila je na vjetru, a njoj smješak nije silazio s lica. Iako joj je bilo čudno što je dogovoreno mjesto pošta, svejedno je malo požurila, jer je voljela Dina svim svojim srcem i dušom, nije mogla živjeti bez njega, i išla bi i da joj je rekao da se nađu kod smeća! Kada je došla, dočekalo ju je iznenađenje. Dina nije bilo na vidiku! Tu je bila samo gospođa s ružama, koja joj se približavala.
-Nina, ove ruže su za tebe- rekla je, pružila joj cvijeće i otišla. Tu je bila još jedna kartica.
Zabavni park. Pogodi tko je :).
Nasmijala se i krenula prema zabavnom parku. Nije joj dugo trebalo, no Dina opet nije bilo.
-Nina, prati put latica- rekla joj je jedna djevojčica i nestala u gužvi. Kada je malo bolje pogledala zemlju, primjetila je latice, i odlučila ih pratiti. Odvele su je do kuće straha. Polako je ušla, a vrata za njom su se zatvorila. Kao čarolija, nestali su svi kosturi, mrtvačke glave, i na njihovo mjesto su se pojavile mirisne svijeće, odnekud je počela svirati pjesma We belong together. Pojavila se magal, a iz nje je izašao Dino, u bijelom odjelu, s kutijicom u ruci.
-Nina, volim te. Svim svojim srce, ne mogu bez tebe, želim proveti ostatak života s tobom! Lud sam kada nisi kraj mene, želim te u svom zagrljaju!- zastao je i kleknuo.-Zato te pitam, ovdje i sada, želiš li postati moja žena, želiš li provesti ostatak svog života sa mnom?-. Umjesto odgovora, potrčala mu je u zagrljaj i strasno ga poljubila, a sreća koju je tada osjetila, nije se dala opisati riječima
-Pretpostavlja da to znači da- rekao je kroz smijeh.
Nadam se da ste uživali, a sad još samo nešto; Kneginjica i tvoj zadatak će biti obavljen. 
Post je objavljen 10.05.2007. u 10:46 sati.