Marketing
debela utjeha
no.87
Išla bih ulicom.
Iz nekog birca u trenu mog prolaska začulo se tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi al taman toliko da i ja čujem.
Išla bih ponovo nekom ulicom.
Na klupici njih par i u trenutku mog prolaska tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
Sada prolazim između dvije zgrade, idem frendici.
Na ulazu njih dvije i u trenu mog prolaska tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
Uđem u tramvaj.
Prošla je ponoć, idem doma. Grupa njih zastane u razgovoru dok prolazim kraj njih.
Dok sjedam uz prigušen smijeh čujem 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
I znam da ne projeciram Spasitelja iz sebe i da nisam u njima izazvala katarzu svojim prolaskom.
I ne zamjeram ih ništa. Ništa više.
Jer...
Onom na ulici bih i ja uzvratila sa 'Isuse' sa obzirom koju kretensku frizuru ima.
Onoj drugoj na ulici bih uzvratila sa 'Isuse' jer mi se gadi sa tim cajkuša lookom koji toliko njeguje.
Njima na klupici, bahato, da sjedim ja sa frendicom, bih rekla 'Isuse .. oči su mi gore t - shirt nije za daske poput vas dvije'.
Drugarima iz tramvaja bih dobacila 'Isuse' i počupala im te zvjezde sa komunjarskih samodopadnih faca.
Sve bih ja to rado njima rekla ali čemu. U ovom svijetu lopta je vječno na njihovoj strani terena.
Samo kaj sam ja svjesna da imam problem a oni šeću svijetom blaženo uvjereni da su savršeni.
Njih ja užasavam.
ISUSE!!!!!
Onda dođem na tramvajsku stanicu kod Cibone.
Hrpa ljudi. Stoje dvije srednjoškolke....prvi razred, outsiderice.
Nisu po cajkuškoj modi sređene, nose traperice, majice sa kapuljačama, tenisice. Kose svoje prirodne, duge, guste. Neispeglane, ne našminkane. Dvije djevojke svojih godina.
Jedna je debela.
Ja stojim kod stupa privredne banke a njih dvije kod klupice na samoj stanici. Ova debela me gleda.
Ja držim glavu u profilu ali ih vidim u odrazu stakla banke. One to ne znaju.
Odmjeri se od glave do pete i nagne se frendici. Sa tonom nade ravne onoj koja čeka na dnu Pandorine kutije pita.
- Ja nisam ovako debela jel tako? -
Frendica me odmjeri. Okrene se i kaže.
- Neeeeee. -
Izraz zadovoljstva preplavi moju malu ustrašenu neznanku. Samnom su završile.
Postala sam utjeha.
Ne užas zbog kojeg mase vape za Isusom nego utjeha.
Ne raduje me ta činjenica ali nekako neka joj.
Nisam joj ništa zamjerila. Moram sebi. I zamjeram.
Neka sam utjeha.
Za sad.
Post je objavljen 09.05.2007. u 23:21 sati.