Marketing
bokkić....evo još malo pjesama.......
Izbrisano djetinstvo
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje pro razočaranje..
Gdje su one suze koje sam olakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad daleko...u kaštelima.
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
Tugo....
Reci mi,gdje da odem tugo..
osim boli ne poznajem ništa drugo.
Reci mi tugo,zašto ga još volim,
zašto još za prošlišću toliko jadikujem i molim.
Reci mi tugo,
gdje su ona vremena stara,
kad smo bili djeca..i sjedili na klupi na kraju grada...
Reci mi tugo,
koje ime ova bol nosi,
zašto moje srce za ljubav prosi...
Reci mi tugo,
šapni mi ,gdje je on..
jel još uvjek kao prije...
jel se još uvjek onako slatko smije...
Reci mi tugo žašto još uvjek ona laž ovako boli,
kad je lagao da me voli...
ZASTO
Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci,
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?
NJEMU
Voljet ću te zauvijek,
znam da hoću...
Čujem sjene i glasove neke kako mi to govore noću...
I kad svega nestane,
kad samo tuga ostane,
sjetit' će se nebo i rijeke neke koliko smo toga prošli...
Pričat' će cvijeće o danima sreće,
pričat' će noći kako je tako suđeno svima,
kako je kraj jednom morao doći...
Šapati naši negdje u daljini
govorit' ce prijateljici tišini...
Doći će druga djeca,
sjest' će na naša mjesta,
donijet' će ljubav i poljupce neke
bas kao i ti i ja u onim trenucima sreće...
Ovu pjesmu posvećujem jednoj osobi- ako ikad ovo vidiš znaš tko si...
samo tvoja
priđi mi, lagano me primi za ruku,
pokloni jedan osmijeh, nježno poljubi,
ne puštaj me iz svog zagrljaja.
tu se osjećam sigurno, voljeno...
tvoja sam, u potpunosti ti se predajem.
samo te molim,
ne dopusti da nas išta rastavi
jer bez tebe ne mogu živjeti,
ne želim živjeti.
volim te, ljubavi!
# # #
ponekad kad te pogledam,
onako slučajno, nehotice,
u trenu mi se vrati misao koja potvrdi pravilo:
"tebe je nemoguće ne voljeti".
volim te zbog onog što jesi,
zbog tvoje iskrenosti i optimizma.
volim te jer si stvaran, realan...
volim te jer si poseban!!!
i znam,
da kad sam s tobom,
tvoj pogled će mi reći sve što osjećaš,
tvoj će mi zagrljaj pokazati koliko je to snažno,
a tvoje "volim te" sve će to potvrditi.
volim te jer si kraj mene, sa mnom i u meni.
još ti samo želi reći:
"hvala ti za sve"!!
Post je objavljen 09.05.2007. u 21:50 sati.