Sada pišem za tebe... Sada priznajem da slaba sam na tebe... Sada sanjam samo tebe...
Do sada uvijek sam pobjeđivala, do sada uvijek bila jača...
Svaka me pobjeda sve više jačala, svaki poraz dao poticaj za novu pobjedu. Živjela sam samo za sebe i nikome nisam vjerovala. Nikome nisam dopustila da nađe put do moga srca... Ali kada te pogledam osjetim neku iskricu, neki žar.
Riječi su ti zagonetne, oči tajanstvene, zavodljive...
Nisam još osjetila nešto slično, znam, to svako govori... Ali ja ne govorim o ljubavi, govorim o nečem drugom... Neznam to objasniti...
Budi jak... Čvrsto me zagrli, baš onako kako to najviše volim... Dopuštam ti da ti budem samo igra, ne zanima me bol... Radi od mene šta god poželiš, samo budi tu kada te trebam. Ne govori ništa, ni ja neću ništa reći jer riječi su slabe, riječi su ništa. Ono što želiš reći reci dodirima, reci to poljupcima... Mazi me, pazi me, voli me, gazi me... Svejedno mi je...
Ako treba vjerovat ću ti svaku tvoju laž, samo budi tu. Budi jači od mene, savladaj svaki moj strah, savladaj moje snove i želje, učini ih svojima... Zatvori oči i izmisli mi novu budućnost, izmisli me novu. Napravi me onakvom kakvom me želiš. Reci mi šta da radim, reci sve što želiš, preuzmi kontrolu, preuzmi mene, uzmi me... Pobjedi me svaki put, nedopuštaj da ja budem jača, nedopusti mi ništa... Drži me kao kapljicu na dlanu, pa me zatvori u šaku... Nedaj mi van... Digni me na sedmo nebo, a onda me baci pod noge... Zagrli me zavodljivo, a onda me stisni i nedaj mi zraka... Opij me najboljim vinom, a onda me otruj... Šapći mi na uho lijepe riječi, a onda viči, lupaj, trgaj...
Zagrij moje srce, a tvoje neka bude kamen...
Post je objavljen 09.05.2007. u 18:16 sati.