Marketing
JUTARNJA SLIKA
Svako jutro idem na posao u otprilike isto vrijeme.
Svako jutro i drugi iz ulice idu na posao / u školu / vrtić uotprilike isto vrijeme.
Prvo me još na stubištu nanerviraju susjede blizanke, osnovnoškoljke za koje vjerujem (od njihovog rođenja) da su slabijih mentalih sposobnosti. Gurnu me u prolazu kotrljajući se ko srednjovječna rok grupa anglosaksonskih korjena i ne znaju pozdraviti dok god ja prva njih ne pozdravim i to jasno i glasno da me ne mogu izbjeći. Svaku posebno.
Na izlaznim vratima vidim susjeda i njegovu novotrudnu novozaručicu kako pakiraju svak u svoj auto: Bok sused, Bok suseda!
Prema meni grabi čovjek za kojeg nemam pojma kako izgleda jer uvijek gledam u njegovog dobermana kojem je, izgleda, gumena igračka kirurški spojena na čeljust pa ga gazda doslovce vuće za istu.
Onda prolazi gospođa lijepa lica, iako uglavnom namrgođena, nedavno je promjenila frizuru na prilično kratko i super joj stoji (nikad joj to ne kažem). Poslije nje nailazi malo manje lijepa gospođa sa starom frizurom ali ona se uglavnom smješka (ni njoj nikad ne kažem kako joj osmjeh lijepo stoji).
I onda, već na križanju, pokraj škole prolazi jedan krasan par. Mladi otac na biciklu i kčerkica pospanog pogleda, obućena uglavnom u rozo, u nešto premaloj sjedalici na guvernalu.
Na semaforu mi često neko poznat trubne.
Prošli tjedan redoslijed ustaljen.
Jedino mladi otac i kčerkica u vrtić idu pješice. Otac jednom rukom drži curicu u rozom za njenu sičušnu ručicu a drugom proučava gips sa unutrašnje strane.
Djevojčica pospanog pogleda neozljeđena.
Post je objavljen 09.05.2007. u 19:01 sati.